Tema Piše: Lujo Parežanin
Kulturna tema bez premca u Srbiji izložba je Čistač Marine Abramović, koja se 21. rujna otvorila u beogradskom Muzeju savremene umetnosti, izazivajući masmedijsku i drugu fascinaciju na koju nisu ostali imuni ni mediji u ostatku regije. No događanje je to koje je zbog svojih golemih produkcijskih gabarita i upletenosti u (kulturno)politički kontekst također izazvalo niz kritičkih reakcija potaknutih širim problemom financiranja suvremene umjetnosti i kulture u Srbiji. Naime, brojni su prigovori upućeni proračunu izložbe, procijenjenom na oko milijun i dvjesto tisuća eura, iznos za koji je isticano da je približan godišnjem proračunu samog MSUB-a te da je veći od ukupnog iznosa koji srpsko Ministarstvo kulture i informisanja i Sekretarijat za kulturu Grada Beograda izdvajaju za financiranje suvremene umjetnosti u Srbiji.
Negdje na obodu tako zagušenog medijskog prostora posvećenog kulturi ovih se dana pojavila vijest koja dodatno podcrtava nevjerojatan raskorak između produkcije Čistača i lokalnog konteksta: kako je upozorila Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, prijedlog proračuna Republike Srbije za 2020. godinu donosi još jedno smanjenje udjela izdvajanja za kulturu. Pa premda je smanjenje minimalno – s 0,74% u 2019. na 0,73% u idućoj godini – riječ je nedvojbeno o pokazatelju da vladajući u Srbiji ne namjeravaju osloboditi kulturu neizdrživo niskih potpora, kao i da ne namjeravaju uzeti u obzir argumentirane i precizne argumente koje im NKSS i partneri u sklopu kampanje 1% za kulturu ovih mjeseci podastiru.
Kako je za Kulturpunkt u srpnju pisala Martina Domladovac, NKSS je u suradnji s Centrom za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope proveo istraživanje izdvajanja za kulturu u zemljama jugoistočne Europe i njihovim glavnim gradovima. Kada je riječ o Srbiji, rezultati su izuzetno poražavajući čak i u kontekstu niskih izdvajanja za kulturu u regiji – i država i Beograd se dosljedno drže dna ljestvice po većini parametara. Primjerice, ukupni proračun za kulturu Ministarstva kulture i informisanja za 2019. godinu iznosi 79 565 000 eura – praktički jednako kao proračun Grada Zagreba (79 446 000 eura). Srbija se uvjerljivo nalazi na začelju kada je riječ o izdvajanju za kulturu po glavi stanovnika (mizernih 11 eura u usporedbi sa slovenskih 78, hrvatskih 39, crnogorskih 36 i makedonskih 28), dok je Beograd predzadnji u regiji – s 22 eura nalazi se tek ispred Skopja, koje po glavi izdvaja 15 eura. Gledano postotno, zacementiran je očajan status kulture u Srbiji – i država (0,74%) i metropola (4,12%) u 2019. se godini mogu pohvaliti najnižim udjelom kulture u ukupnim proračunima u regiji.
Uzevši u obzir opsežne aktivnosti informiranja i zagovaranja koje je u iščekivanju novog državnog proračuna proveo NKSS, ne čudi da je Upravni odbor te platforme njegov recentni prijedlog ocijenio kao “skandalozan” i “zabrinjavajući”, jer očito je da vladajući u Srbiji nisu nimalo zainteresirani saslušati detaljne i uvjerljive argumente samih aktera o kojima bi se trebali brinuti. U tom smislu, situacija u Srbiji odražava ignoriranje hrvatskih nezavisnokulturnih aktera okupljenih u kratkotrajnu inicijativu Dosta je rezova, koja je početkom ove godine reagirala na sustavno eutanaziranje ovdašnje nezavisne scene kroz smanjivanje potpora i nedostatak financiranja redovnih aktivnosti, plaća radnica i radnika i drugih osnovnih elemenata stabilnog preživljavanja organizacija u kulturi.
Vratimo li se prijedlogu proračuna Srbije za 2020. godinu, nije dovoljno zadržati se samo na razini udjela kulture i ukupnih iznosa – potrebno je uzeti u obzir i predviđenu strukturu financiranja. U tom smislu, analiza koju donosi portal SEEcult.org cijelu priču samo donosi u još gorem svjetlu. Jer dva područja kojima će u sljedećoj godini pripasti uočljivo veća sredstva su, naravno, “zaštita kulturnog nasleđa”, kojemu je pripalo nešto manje od milijun dodatnih eura u odnosu na ovu godinu, te kulturne institucije, kojima će prema aktualnom nacrtu pripasti oko 2,6 milijuna eura više. Uzevši ove podatke u obzir, teško da treba čuditi da je udio financiranja suvremene umjetnosti nešto manji u nacrtu proračuna (s 6,22% na 6,01%) , premda se u apsolutnom iznosu minimalno povećao (za oko 66 000 eura).
No kao što smo na Kulturpunktu pisali u više navrata, problemi financiranja suvremene i nezavisne umjetnosti i kulture u Srbiji protežu se na čitavu proceduru – strukturu konkursnih vijeća, primjenu kriterija i provedbu natječaja u najširem smislu. Podsjećamo, ovih je godina zabilježen niz grotesknih slučajeva, poput onog iz 2017. godine kada je Ministarstvo u području suvremenog stvaralaštva potporu dalo Centru za očuvanje tradicije i kulture Termoelektrane Nikola Tesla u Obrenovcu za projekt Stari srpski zanati. Dobar primjer su i poništeni rezultati Konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti savremenog stvaralaštva u Republici Srbiji u 2016. godini za područje plesne umjetnosti. U nadležnoj komisiji, uz uvjerljive sumnje u postojanje sukoba interesa, tada nije sjedio nijedan predstavnik iz područja suvremenog plesa, a rezultati, iz kojih je gotovo u potpunosti isključena suvremenoplesna scena, nisu bili popraćeni nikakvim pojašnjenjem, zbog čega ih je tamošnji Upravni sud i srušio.
Ukratko, suvremena umjetnička i kulturna produkcija u Srbiji se nalazi dvostruko pritisnuta minimalnim proračunskim izdvajanjima, a potom i njihovom vrlo dvojbenom raspodjelom, što tvori uistinu nepodnošljivu strukturu ponižavanja i gušenja nezavisne kulture. Uz pripadnike vlasti poput dokazanog plagijatora Siniše Malog koji otvoreno iskrivljuje istinu kada u nacionalnoj skupštini kao ministar financija izjavljuje da je kultura u Srbiji već financirana u iznosu od 1% državnog proračuna – što nije točno, jer je riječ o zajedničkim izdvajanjima i za kulturu i za informiranje – teško je zamisliti da će u bližoj budućnosti biti sluha za zahtjeve NKSS-a i inicijative 1% za kulturu.
Na izložbi Marine Abramović posjetitelji su, uz niz sjajnih i važnih radova, mogli naići i na jedan potpuno periferan, ali zanimljiv detalj čiji cinizam puno govori o trenutnoj kulturnopolitičkoj situaciji u Srbiji. Na terasi Muzeja savremene umetnosti, naime, našle su se i ležaljke sa sloganom Srbija stvara umetnost/Serbia creates art, koje su gostima trebale podcrtati brigu aktualnih vlasti za (suvremenu) umjetnost, izraženu očito kroz dovođenje velike umjetnice u Beograd. Kako ta briga u stvarnosti izgleda, međutim, očito je iz najnovijeg nacrta proračuna za 2020. godinu – rezovi, podupiranje baštinskih i institucionalnih projekata nauštrb neovisnih, manipuliranje sredstvima i ostali manevri koji u postali svakodnevicom nezavisne kulture u regiji. Pravi Čistač, ukratko, odvija se u proračunima i natječajima za financiranje kulture – uostalom, to će biti očito jednom kada veliki projekti i festivali odu, a u kulturnom polju ostane samo uobičajena pustoš i devastacija.
ObjavljenoObjavljeno
