Avangarda na mreži

Piše: Ivana Pejić

Prošlog je mjeseca otvorena velika online baza Forgotten Heritage koja okuplja radove neoavangardnih umjetnika i umjetnica iz zemalja koje u geografskom, ali i simboličkom smislu pripadaju rubu Europe i često “ispadaju” iz međunarodnih pregleda europske umjetnosti od sredine prošlog stoljeća do danas. Vizualno atraktivna, interaktivna baza središnji je dio projekta Zaboravljeno nasljeđe – europska avangardna umjetnost na mreži kojeg od 2016. godine u okviru programa Kreativna Europa provode Fondacija Arton iz Varšave, Ured za fotografiju iz Zagreba, Umjetnički muzej Kumu iz Tallinna i Umjetnička škola LUCA iz Bruxellesa. Virtualni arhiv nastao je višegodišnjim istraživanjem članova partnerskih timova u sklopu kojeg je prikupljeno i digitalizirano oko 8000 jedinica dospjelih iz privatnih arhiva umjetnika i institucionalnih zbirki, među kojima su i radovi dvadesetak hrvatskih umjetnika poput Tomislava Gotovca, Petra Dabca, Vlade Marteka, Gorana Petercola, Edite Schubert, Gorana Trbuljaka i drugih. Tu su i pregledne mape institucija, manifestacija i publikacija koje pomažu u razumijevanju i kontekstualizaciji ove vrijedne građe. 

Velik dio obuhvaćenih radova dosad je bio nedostupan široj javnosti, a baza korisnicima omogućuje istraživanje različitih vrsta podataka: od vizualnih materijala, dokumentacije, opisa radova i biografija autora, do mreže grafičkih poveznica između pojedinih umjetnika i umjetničkih institucija koja omogućuje prepoznavanje međusobnih utjecaja i veza među različitim autorima, naročito onima Istočnog bloka. “U istraživanju je posebno zanimljivo bilo promatrati odnos hrvatskih i poljskih neoavangardnih praksi šezdesetih i sedamdesetih godina”, kaže nam Sandra Križić Roban koja predvodi zagrebački tim. “U gotovo deseterostruko većoj zemlji polovicom 20. stoljeća uspostavljaju se galerijski i akademski programi koji su iznjedrili velik broj umjetnika, u čijim se radovima mogu prepoznati sličnosti s hrvatskom i jugoslavenskom produkcijom tog vremena. Ipak, politički i društveni konteksti dviju zemalja tog vremena su različiti, što se ogleda i u umjetničkim djelima. Ovaj projekt je nastao upravo iz želje za osvještavanjem njihovih dodirnih točaka, ali i razlika”, dodaje.

Pored komparacije neoavangardnih praksi zemalja jugoistočne i istočne Europe, zanimljivo je i ponešto drugačije čitanje fenomena margine te pozicioniranje Belgije i baltičkih zemalja u krug onih država koje se u odnosu na mainstream kulturnu produkciju nalaze izvan Centra. Projekt je tako otvorio i šira pitanja poput onog što je margina ustaljene povijesno-umjetničke paradigme te osvijestio koliko rubova zapravo postoji. Želja istraživačkih timova je da projekt obuhvati i druge “rubne” europske zemlje, a namjera je uključiti i širi jugoslavenski prostor kojeg je hrvatska neoavangardna scena bila neraskidivi dio. 

Uz istraživački rad projekt Zaboravljeno nasljeđe uključuje i edukativnu komponentu pa su tako organizirane radionice sa studentima Filozofskog fakulteta, Akademije likovnih umjetnosti te Akademije dramske umjetnosti koji su se upoznali s osnovama arhiviranja, metodama umrežavanja pojmova i istraživanja građe virtualnih arhiva. Kako ističe Križić Roban, ova internetska baza je namijenjena upravo njima, kao i umjetnicima, kritičarima i drugim zainteresiranima za konceptualno stvaralaštvo ovog perioda, kojima nudi alate za nastavak istraživanja i interpretacije događanja na ovim manje poznatim europskim područjima. 

Pojedine umjetničke radove nastale u okviru konceptualne prakse od šezdesetih godina, kao i dokumentaciju prikupljenu za potrebe projekta, zagrebačka publika ima priliku vidjeti u Galeriji Spot na izložbi Proširena fotografija, podijeljenoj u tri tematske cjeline. Kako stoji u pojašnjenju kustosica, u fokusu prvog tematskog segmenta bile su forme društvenih akcija, a predstavljeni su radovi grafičkog dizajnera Željka Borčića, konceptualnog umjetnika Željka Jermana te umjetnice Edite Schubert. Osnovne strukture fotografije i filma te njihov međuodnos tema su drugog segmenta izložbe u kojem se predstavljaju radovi Tomislava Gotovca, Marijana Molnara i Ivana Faktora. Treći tematski segment okuplja radove Petra Dabca, Enesa Midžića i Vlade Marteka, koji su promišljali sami medij fotografije i različitim mogućnostima izraza.

Tako projekt Zaboravljeno nasljeđe i istoimena internetska platforma u dobroj mjeri popunjavaju (iako ne nadoknađuju) prazninu proizašlu iz kroničnog nedostatka obuhvatnih pregleda razvoja hrvatske konceptualne fotografije i različitih performativnih praksi koje ju prate (uz iznimku kataloga Davora Matičevića i knjige Na drugi pogled Sandre Križić Roban). Uz to, naznačava važnost novih tehnologija kao vrijednih metoda u ponovnom otkrivanju i valorizaciji zapostavljenih područja hrvatske i europske umjetnosti, na koje bi se vrijedilo što više oslanjati.