Intervju Godina je 2018., Taylor Swift sjedi na kauču sa svojim roditeljima i timom usred američkih međuizbora te obznanjuje kako više ne želi biti politički neutralna. “Dvanaest se godina nismo bavili političkim i religijskim pitanjima”, napominje njezin otac na što mu Swift kroz suze odgovara: “Želim biti na pravoj strani povijesti”.
Od slavnih osoba, pop-zvijezda i influencera sve više se očekuje da iskoriste svoje platforme za adresiranje gorućih društvenih i političkih problema uslijed višestrukih kriza čije posljedice svakodnevno promatramo putem društvenih mreža. No nedostatak kontinuiteta u javnom zalaganju za društvene probleme otvara prostor njihovoj instrumentalizaciji u svrhu samopromocije.
U dvadeset godina svoje karijere Taylor Swift je promijenila svoj imidž nekolicinu puta. Njezin stil razvio se od ponizne country djevojke koja planira osvojiti svijet svojom gitarom i bilježnicom ispunjenom pjesmama do iskusne poduzetnice s glazbenom industrijom u malom prstu. Negdje se među tim personama potkrala i ona (mlake) aktivistice kada je u Lover eri odlučila po prvi put u svojoj karijeri prekinuti političku šutnju.
Miss Americana i Girl Power
Swiftino političko istupanje u javnost zabilježeno je u dokumentarcu Miss Americana (2020), koji prati pjevačicu u radu na njenom sedmom studijskom albumu Lover (2019). Swift u filmu govori o počecima svoje karijere i negativnim događajima koji su je obilježili poput svađe s američkim reperom Yeom (Kanyeom Westom) i seksualnim zlostavljanjem radijskog DJ-a koji ju je uhvatio za stražnjicu. Sukob s Yeom negativno je utjecao na Swiftin imidž, a povodom zlostavljanja 2014. pjevačica je pokrenula tužbu koja je završila njenom pobjedom. Navedeni događaji potaknuli su Swift u razvijanju Miss Americana persone i odmaku od imidža “dobre djevojke” koji je utjelovljavala od početka svoje karijere. Miss Americana predstavlja mladu, bijelu, dobrostojeću djevojku koja se zalaže za ravnopravnost, emancipaciju i prava marginaliziranih skupina – ona slavi femininost, bunt, ljubav, prijateljstvo i savezništvo.
U idućoj sceni u dokumentarcu Swift nazdravlja sa svojom majkom i publicistkinjom Tree Paine čašom bijelog vina netom prije Instagram objave u kojoj proziva konzervativnu politiku republikanske kandidatkinje za Senat Marshe Blackburn i potiče svoje fanove da izađu na izbore. “Ako će mediji o meni negativno pisati jer sam rekla ‘Nemojte birati rasističkog homofoba za predsjednika’, neka pišu”, Swift odlučno kaže prije nego što stisne ‘podijeli’ na svom mobitelu.
Miss Americana je liberalna feministkinja, a Swiftina Lover era parada girlboss feminizma. Njezin politički imidž u ovoj eri oblikovan je kroz izraženu femininu i queer estetiku i brendiranje, pretvarajući politički angažman u emocionalno privlačan i tržišno održiv pop-spektakl. U tom kontekstu, feminističke i queer reference djeluju prije kao estetski i komercijalni kodovi nego kao politički zahtjevi, uklopljeni u optimističnu Miss Americana personu.
U spotu za pjesmu You Need To Calm Down (u kojoj se pjevačica direktno obraća hejterima, odnosno homofobima i transfobima) Swift se nalazi u hiperfemininom svijetu nalik na Barbieland u kojem Mojo Dojo Casa House nije ni na vidiku. Miss Americana živi u naselju kamp-kućica zajedno sa svojim slavnim queer prijateljima, poput drag kraljica iz RuPaulovog Drag Racea, Laverne Cox, Hayley Kiyoko, Ellen DeGeneres i petorke iz reality serije Queer Eye. Izborom trailer park estetike, Swift se poigrava sa stereotipima koji prate njihove stanovnike_ce – oni su najčešće niskog ekonomskog statusa, slabog obrazovanja i konzervativnih političkih stajališta. No njezina subverzija ovih stereotipa ne seže dalje od jeftinog uboda na siromašne i radničku klasu koji, ako i jesu republikanci, nisu neprijatelj broj jedan queer zajednici.
U njezinoj kućici koja slavi feminitet nalaze se razbacane štikle, ruževi, blender s ružičastim koktelom, a na zidu visi uokvireni Cherin citat: “Mom, I am a rich man”. Miss Americana nije samo a rich man, ona je the rich man. U pjesmi The Man Swift pita se bi li za isti uspjeh morala uložiti jednako truda kao muškarac i kakav je osjećaj hvaliti se o novcu i ženama. U spotu za tu pjesmu, Swift je odjevena u svog muškog alter-ega – cis, heteroseksualnog poslovnog čovjeka. Referirajući se na ulogu Leonarda DiCaprija u Scorseseovom filmu The Wolf of Wall Street (2013), Swift imitira i ismijava maskuline geste poput uriniranja u podzemnoj željeznici, manspreadanja u metrou i uznemirenog vikanja na telefon na svojoj jahti prepunoj zgodnih djevojaka.
U tekstu Između Girl Powera i Nove Ofelije: Uspostavljanje neoliberalnoga djevojačkog subjekta teoretičarka feminizma Marnina Gonick piše o popularnosti i komercijalizaciji Girl Power pokreta. Prema Gonick, on “ne predstavlja prijetnju postojećemu stanju, a tomu je tako jer odražava ideologije bijela, srednjoklasna individualizma koji privilegira osobnu odgovornost spram kolektivnoga odgovora na društvene probleme“. Swift je prigrlila komercijalnu Girl Power estetiku, u kojoj emancipacija proizlazi iz konzumerizma i rada. Ona ne propitkuje sustav – kapitalistički patrijarhat koji vrednuje cis, heteroseksualne, bijele, srednjoklasne muškarce i hustle kulturu – nego ga prisvaja. Ako ne može biti muškarac, onda može biti girlboss.
Pri kraju dokumentarca Swift izjavljuje: “Želim voljeti šljokice i ukazati na dvostruke standarde našega društva. Želim nositi ružičastu i podijeliti svoje političko mišljenje“. Tri godine kasnije, Swift je na te velike izjave odavno zaboravila.
Gatekeep, gaslit, girlboss
Početkom 2023. godine Taylor Swift započinje svoju najveću turneju do sada, The Eras Tour, omaž svim svojim razdobljima u karijeri i albumima. Prema Business Insideru, Swift je u skoro dvije godine trajanja turneje održala 149 koncerata, posjetila 21 državu i zaradila preko dvije milijarde dolara od prodaje karata, čime se pridružila klubu milijardera. Također je proizvela dva filma o turneji, snimke koncerata u visokoj rezoluciji, Taylor Swift: The Eras Tour (2023), Taylor Swift: The Eras Tour – Final Show (2025) i dokumentarnu mini-seriju Taylor Swift: The End of An Era (2025), koja prikazuje što se odvijalo iza kulisa i kako su tekle pripreme za turneju.
U dokumentarcu The End of An Era Swiftin izostanak angažmana oko zajednica kojima nominalno pruža podršku ostavlja gorak okus u ustima. Kroz šest epizoda pjevačica otvara prostor svom najbližem timu plesača_ica i pratećih pjevačica da ispričaju svoje priče o usponima i padovima u karijeri, te kako su ih oni doveli do ove turneje, naglašavajući obiteljsku atmosferu, djevojaštvo i vjeru u sebe.
Za razliku od jasnog pozicioniranja u razdoblju Miss Americane, gdje se u istoimenom dokumentarcu činila spremnom žrtvovati svoju reputaciju javnim političkim istupanjem i zalaganjem za prava LGBTQ+ zajednice, Swift u periodu Eras turneje suzdržava se od političkih komentara te naglašava kako je njezin posao uoči predsjedničkih izbora osigurati svojim fanovima mogućnost eskapizma: “Ne bismo se ni o čemu trebali ili smjeli brinuti i nećemo u idućih tri i pol sata”. Kako se Swiftin tim sastoji od pripadnika_ca različitih marginaliziranih skupina, njezina se inkluzivnost, kao i političnost, čini performativnom, dijelom showa koji izvodi za publiku.
To, međutim, ne znači da je Swift u potpunosti zapustila političko djelovanje. Nakratko je 2024. prekinula šutnju u Instagram objavi u kojoj je izrazila podršku predsjedničkoj kandidatkinji Kamali Harris, javno progovorila protiv Trumpa i potaknula svoje fanove da izađu na izbore. Ipak, činjenica da su takvi istupi bili rijetki i kratkotrajni čini njezin sadašnji politički angažman znatno suzdržanijim od onoga koji je sama izgradila u dokumentarcu Miss Americana. Upravo ta disproporcija između nekadašnjeg obećanja političkog aktivizma i današnje minimalne prisutnosti otvara pitanje je li Miss Americana dio njezina identiteta ili samo persona koju preuzima po potrebi.
Nakon turneje, Swift se, zajedno sa svojim zaručnikom, NFL-ovim igračem Travisom Kelcejem, povukla u “predbračnu idilu” u kojoj ona uči šivati, dok on sa svojim bratom snima sportski podcast New Heights na kojem je, među ostalim, najavila svoj najnoviji album The Life of A Showgirl (2025). To je prvi put u njezinoj karijeri da album najavljuje kroz projekt svog partnera, čime ne samo da podupire njegovu vidljivost, već i vlastitu promociju premješta iz javnog, potencijalno političkog prostora, u kontrolirano okruženje privatne sfere.
Mrs. Trad Wife ili puni krug do statusa quo
The Life of A Showgirl podijelio je mišljenja fanova i kritičara_ki svojim osrednjim i površnim stihovima koji su u diskrepanciji s njezinim ranijim lirički kompleksnijim albumima i reputacijom jedne od boljih tekstopiskinja u industriji. U novim se pjesmama Swift poigrava personama seksipilne žene (Wood), buduće supruge i majke (Wi$h Li$t), dame u nevolji (The Fate of Ophelia), izvođačice (The Life of A Showgirl) i iskusne poduzetnice (Father Figure). S obzirom na pobrojane motive i tematike ovoga albuma, Showgirl je album kojim Swift jasno daje do znanja da u njezinom mjehuriću nema mjesta za probleme vanjskog svijeta.
Dok su glazbenici_e poput Adele, Beyoncé, Sabrine Carpenter, Olivije Rodrigo, Queen i Foo Fighters javno osudile_i Bijelu kuću za neautorizirano korištenje njihove glazbe tijekom promocije svoje kampanje na TikToku, Swift i njezin tim nisu se oglasili. Trumpov aktualni mandat obilježen je rastom autoritarizma, ICE-ovim racijama i ukidanjima zakona koja štite ženska i reproduktivna prava, no Swift radije peče kruh i promovira svoj novi album. Želja za većim političkim angažmanom očito je splasnula, stoga se nameće pitanje gdje je nestala potreba za bivanjem na pravoj strani povijesti?
U pjesmi s novog albuma CANCELLED! Swift se ruga fenomenu kulture otkazivanja, čijom je žrtvom i ona bila: “Did you girlboss to close to the sun?/ Did they catch you having too much fun?“ Swift je, kao oličenju girlboss kapitalističke kulture s objavljenih preko trideset varijanti najnovijeg albuma (dvadeset sedam fizičkih i jedanaest digitalnih izdanja), vlastita ironija preletjela preko glave. U 2018. godini sama je sebi postavila cilj – biti politički aktivnija – i onda je, zagazivši jednom nogom u te vode, shvatila da je sigurnije na obali – tamo gdje je čeka brak s NFL zvijezdom i gdje može očuvati svoj milijarderski prihod.
Nitko ne očekuje od slavnih osoba da budu vođe revolucije, razriješe međunarodne konflikte, niti donesu mir u svijetu. Ono što se očekuje od slavnih osoba, kada su već odlučile progovoriti o političkim temama, jest da to i nastave; da iskoriste svoje platforme i društveni, ekonomski i kulturni kapital koji posjeduju te javno ukažu na nepravde i podrže projekte i/ili osobe koje se zalažu za opće dobro.
Taylor Swift sa svojom Showgirl personom zauzela je poziciju glazbenice čije se djelovanje ne proteže dalje od pozornice. Ona bira kada će i o čemu progovoriti, a kada će šutjeti; kada će jasno zagovarati prava žena i queer osoba, a kada neće; kada će biti Miss Americana, a kada Mrs. Trad Wife. Upravo ta mogućnost izbora – da govori ili šuti bez neposrednih posljedica – otkriva granice liberalnog feminizma. Ona ima pravo na izbor, no vraćajući se na status quo, Swift pokazuje da društveni i politički problemi s kojima se, među ostalom, i njezini fanovi susreću nisu toliko bitni – sve dok se direktno ne tiču nje same.
Tekst je nastao u sklopu programa Kulturpunktove novinarske školice.
ObjavljenoObjavljeno
