Kritika Dok je većina razmišljala što još treba nabaviti za božićni ručak, mahnito guglala koje trgovine su otvorene nedjeljom, počela s pripremom kolača, kićenjem jelke i ostalim predblagdanskim radnjama, nezanemariv se broj ljudi tog hladnog decembarskog petka uputio u Močvaru. Tamo je na programu bilo neobično događanje čiju je okosnicu činio koncert poznate srpske reperice Sajsi MC. Namjerno pišem događanje, a ne samo koncert, budući da je cijela večer bila podijeljena u tri komplementarna dijela: razgovor sa Sajsi MC, njen koncert te nastup queer umjetničkog kolektiva House of Flamingo. Nit koja je pratila najavu i samo događanje je povratak Sajsi MC u Zagreb nakon četiri godine. Iako se taj, za uvjete regionalnog tržišta, doista velik interval, može jednostavno objasniti objektivnim okolnostima (pandemija i njena trudnoća), i unatoč tome što ju “nitko nije zvao”, kako je sama istaknula na razgovoru, potreban je bio novi materijal, album Kardinalna (2022) i EP IVANARASHIC (2023), da bi ponovno doputovala do Zagreba.
Prvi dio događanja, razgovor s umjetnicom prije samog koncerta, što nije česta pojava u okvirima muzičke industrije, dobrodošao je iskorak, ali i pokazatelj specifične pozicije Sajsi MC na “sceni”. Taj dobro posjećeni diskurzivni moment ukazuje na dvije stvari. Prvo, da Sajsi MC nije samo i isključivo reperica koja dođe, “odradi” koncert i ode. U razgovoru što ga je vodila Barbara Gregov, Sajsi je nekoliko puta implicitno i eksplicitno dala do znanja da samu sebe drugačije razumije i pozicionira od ostalih aktera i akterica unutar muzičke industrije – kao “performativnu umetnicu” (performativnom u smislu izvedbe, ne nužno umjetnosti performansa, iako to nije u razgovoru do kraja razjašnjeno). Možda prije svega kao pjesnikinju, koja kroz specifičan medij, i u specifičnom polju, progovara o stvarima koje su joj važne (to prije svega uključuje feminističku borbu i borbu za prava LGBTIQ osoba). Ona je svakako široj javnosti, ako ne po svojoj muzici, prepoznata kao saveznica različitih opresiranih skupina i kao osoba čiji javni istupi redovito tematiziraju društveno-političke probleme. Osim što je 2022. godine proglašena kumom Beogradske povorke ponosa, 2023. je sudjelovala u kampanji organizacija UN Women protiv rodno utemeljenog nasilja. Sve su navedene teme naravno na različite načine obrađene u pjesmama Sajsi MC, često eksplicitno, a često i metaforički.
Drugo, upravo taj tip iskoraka iz uobičajenog okvira samorazumijevanja u polju muzičke industrije kod publike izaziva znatiželju za onim što u pjesmama nije eksplicitno, ili točnije, za onim što Ivana Rašić Trmčić ima za reći. I u tom smislu, između Sajsi i Ivane ne treba nužno stavljati znak jednakosti iako iz samog razgovora nije do kraja razvidno drži li Sajsi/Ivana do te razlike. Ivana je puno odmjerenija i opreznija. Ona je trezvenija i ne predimenzionira svoju ulogu i moć u društvu te je svjesna dosega i učinka svoje umjetnosti. Kao što je sama rekla, a zaista je pošteno, postoje osobe koje se na terenu svakodnevno bave problemima različitih oblika nasilja nad ženama i LGBTIQ osobama čiji je učinak u životima tih osoba sigurno opipljiviji.
Naposljetku, ovaj je razgovor publici dao uvijek zanimljiv uvid u proces nastajanja pjesama kao i situacije i tendencije na široj muzičkoj sceni. Ono što je posebno istaknula je iskustvo kolektivnog rada na tekstu u koji se upustila za album ALPHA (2023) Jelene Karleuše i spoznaja da može biti i timska igračica, iako je zbog toga bila prozivana od strane žanrovski bliskijih kolega. No, posebno je zanimljiv njen zaokret od “samo” autorice tekstova koja s glazbenim dijelom nema previše veze, prema autorici koja sve više pažnje posvećuje produkcijskom i glazbenom dijelu, što se na novijem materijalu svakako čuje. Također, istaknula je i ulogu streaming servisa u premještanju fokusa sa singlova prema albumima kao zaokruženim djelima.
A na pozornici, Ivana do kraja postaje Sajsi MC, i tu je ona gazdarica. U jednostavnom, ali efektnom zebra kostimu, sa skromnijim produkcijskim uvjetima, Sajsi je pokazala zašto je jedna od predvodnica regionalne rep scene. Jednostavnim nastupom, bez uvježbanih koreografskih pokreta, ali sa snažnom scenskom prisutnošću, kao da je začarala publiku u Močvari. Na kraju, ta joj je pozornica postala mala, stoga se na bisu Pomozi Bože spustila među publiku i tako završila koncert. Njen specifičan stil repanja nije zasićen pretjeranim afektima. On mjestimice može zvučati nezainteresirano, kao da je na dva koraka od govora, ali u live izvedbi zvuči čak i bolje nego na studijskim snimkama. Čak i ono što na albumima ponegdje zvuči tehnička nedorađenost teksta (izostanak karakterističnog flowa u repu), u izvedbi se potpuno gubi.
Uz nju su, u vrlo jednostavnoj postavi, nastupili DJ BKO i Tijara (njena sestra). S vrlo snažnim beatovima, mnogo razrađenijim i dinamičnijim no na studijskim snimkama, DJ BKO je dao potreban zamah na kojem je Sajsi mogla poletjeti. Tijara, čija je uloga više pjevačka, izvrsna je protuteža Sajsi i njenom specifičnom repanju. Može se reći da se savršeno nadopunjavaju i zbog toga što Tijara, zbog svojih pjevačkih i izražajnih sposobnosti, nastupa na mjestima u kojima je Sajsi slabija ili se ne upušta u taj tip lirskog i pjevnijeg izraza. Na koncertu koji je trajao nešto više od sat vremena Sajsi je izvela gotovo trideset pjesma koje su činile presjek njene karijere.
Osim dobro poznatih hitova Meni se ne udaje, Antifa kučke, Nadrkano hodanje i drugih, koje je publika bez greške repala uz Sajsi, dobar dio set liste činile su i pjesme nastale u suradnji. Ostatak su činile nove pjesme s albuma Kardinalna kao i zadnjih nekoliko singlova. Sasvim razumljivo, novom je materijalu ipak potrebno više vremena da na isti način počne rezonirati kod publike, s iznimkom pjesme Ringe jaja koja je svojim dovitljivim tekstom o neželjenim dick picsima očito već osvojila simpatije kod publike.
Sve navedeno pokazuje zašto je Sajsi MC i nakon više od dvadeset godina još uvijek bitna akterica na sceni. Moćni live nastupi u kombinaciji s britkim, angažiranim, ponegdje ironičnim, a vrlo često duhovitim tekstovima, kao i otvorenost prema različitim glazbenim žanrovima potvrđuju visoku ljestvicu koju je Sajsi podigla kao pjesnikinja i izvedbena umjetnica, a koju nužno ne prati broj streamova na digitalnim servisima. Koliko sve te teme o kojima piše u svojim pjesmama dolaze do publike, ostaje za raspravu, ali nije dvojbeno koliko je Sajsi bitna umjetnica za naše prostore.
Sasvim logično, after party je povjeren članicama umjetničkog kolektiva House of Flamingo. Colinda Evangelista i Jovanka Broz Titutka, već svima dobro poznate dreg kraljice, dodatno su zagrijale kipuću atmosferu u Močvari. Colinda Evangelista je izvela medley iz recentne proizvodnje svjetske pop mašinerije, kao i poznatu svjetsku uspješnicu I Will Always Love You u narodnom aranžmanu što je imalo izvrstan prijem kod publike. Iako Colinda nastupa unutar lip sync forme (što je uobičajeni tip nastupa u dreg kulturi), još se jednom dokazala kao iskusna performerica s izraženim osjećajem za humor. S druge strane Jovanka Broz Titutka, energetska bomba, predstavila se vlastitim pjesmama s tvrdim beatom koji je do kraja rasplesao i izmorio publiku.
Sajsi i dreg idu ruku pod ruku, i to ne samo zato što se Sajsi više puta pozitivno izrazila o dreg kulturi i “dreg žurkama”. Osim međusobnih simpatija oni dijele i stalnu ideju propitivanja i izazivanja raznih oblika (hetero) normativnosti, pokazujući pritom da možemo biti politični i da se istovremeno možemo dobro zabavljati.
Sve mi je problem
I ja sam problem svima
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
