Na jedan su dan kvir umjetnost, kvir prostori i kvir identitet postali glavna tema na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Sve je počelo prošle godine na Odsjeku za dramaturgiju, na kolegiju Queer umjetnost koji je izvodila Jasna Jasna Žmak, kada je zadatak svakoj od 15 studentica i studenata bio osmisliti događaj koji bi tematizirao kvir prakse u kontekstu Akademije.
Program QueerADU počeo je radionicom naziva Safe Space. Jan Samek, student dramaturgije, i Mateo Babić, student plesa, surađuju na fakultetskim projektima već dugo, a, kako kažu, kvir prožima sve njihove radove. Tako su osmislili i održali radionicu kojom su polaznicama ponudili priliku da ostvare vlastite mikro intervencije koje tematiziraju sigurne prostore u prostoru Akademije. Za radionicu je bilo prijavljeno šestero ljudi, ali došle su samo dvije studentice dramaturgije, Lucija Marković i Ida Antunović, a kasnije se priključila i Lea Brcko, studentica suvremenog plesa. Ida i Lucija za prazninu prostora Akademije za vrijeme trajanja radionice rekle su da ujedno plaši i oslobađa, a kažu i da se na Akademiji osjeti da za događaje kvir tematike namijenjene studenticama i studentima nema publike.
Prije stvaranja vlastitih radova, polaznice su s voditeljima radionice razgovarale o kvir izvedbenoj umjetnosti na primjerima Jovanke Broz Titutke i Studije jednog zagrljaja, a pokrenule su i raspravu o granici između privlačnosti prema ženama i utjecaja male gazea. Jan, jedan od organizatora, mali je odaziv kolega shvatio kao vrijedno iskustvo. “Nedolazak kolega na radionicu je i problem i materijal za daljnji rad.” Jan objašnjava kako mu znanje da zbog nezainteresiranosti puno ljudi neće vidjeti njegov rad daje ohrabrenje u stvaralaštvu.
Nakon radionice i kratkog razgovora, polaznice i organizatori radionice predstavile_i su svoje radove pred publikom od nekoliko profesora i stranih studenata. Mateov je rad, Fluid, inspiriran kretanjem vode u tijelu i različitim logikama kretanja koje nisu naučene. Dio je njegovog istraživačkog procesa na studiju plesa, a spomenuo je i drag nastup koji će izvesti u sklopu ispita u travnju, ali i ovogodišnjeg festivala PlesADU. Vješalica za odjeću na kotačima vješto je upotrijebljena u improviziranom razgovoru Ide i Lucije o (o)kviru koji nam onemogućava da doživimo ljude u potpunosti. Na stepenicama stare zgrade Akademije Lea je izvela suvremenu improvizaciju na temu ženskog i kvir bijesa u tijelu, a pored istih je stepenica izložen Janov rad Safe Space koji je, kako je objasnio okupljenima, složio razmišljajući o nedostatku sigurnih prostora u kontekstu svjetskih i lokalnih sukoba.
Nasreću, i koncertno čitanje drame i panel koji je slijedio nisu dijelili sudbinu popodnevne radionice pa je većina sjedala u dvorani bilo ispunjeno. Nika Bokić Fassbinderovu je dramu Kišne kapi na vrelom kamenju režirala još 2021. godine, a u međuvremenu je cijela originalna podjela diplomirala i “odrasla”. Ipak, i publiku i podjelu veselilo je ponovno postaviti djelo koje je sam autor nazvao “komedijom sa pseudotragičnim krajem”. Drama govori o građanskom statusu veza i partnerskom nasilju, a objavljena je tek nakon autorove smrti, 1985. godine, te je ostala slabo poznata do filmske inačice Françoisa Ozona 2000. godine.
Jan Samek otvorio je panel Postoji li queer na ADU? te pozdravio redateljicu Danu Budisavljević i dramaturga Espija Tomičića, koji je na pitanje o njegovom shvaćanju pojma kvir odgovorio: “Za mene je kvir odskakanje od institucije”. Oboje su se prisjećali studentskih dana, ali iz potpuno drukčijih perspektiva. Dana je Akademiju upisala u ratnim godinama i provela većinu fakultetskih godina u vezi s muškarcem nadajući se da joj se žene ipak ne sviđaju, ali Akademija joj je pružila prostor za istraživanje. Espi je diplomirao nedavno i na Akademiji ostvario siguran prostor za istraživanje i pisanje kvir djela, ali i dobio prvu podršku u tranziciji. Dana je iz svog tadašnjeg stvaralačkog angažmana izdvojila kampanju udruge LORi Ljubav je ljubav, a promotivni spot koji je napravila za tu priliku zabranjen je na HTV-u. Prisjetila se i tadašnje važnosti putovanja u shvaćanju da negdje vani postoje istomišljenici i drukčije mogućnosti.
I studenti_ce i profesori_ce prisutni u publici slažu se da se na određenim odsjecima govori o kvir temama i čitaju kvir umjetnici, ali da je suradnja među odsjecima nedovoljna. U publici su se razvile rasprave o umjetničkoj branši kao sigurnom prostoru te podrazumijeva li naziv “kvir” određeni način rada, u ovom slučaju način rada bez seksualnog uznemiravanja i nasilja. Gosti i publika složili su se da autanih umjetnika i umjetnica nema dovoljno te da autanje često dovodi do jednih te istih glumačkih uloga i manjka poslovnih prilika.
Espi čuje da su “pederske drame sada hit tema”, ali kad stvara ne razmišlja o tome stvara li kvir stvar. “Planiram se odmaknuti od kvir tema da vidim kako ću pisati strejt stvari”, najavio je u polušali. Oboje su naglasili važnost autanja i borbe te smatraju da javnom prostoru treba kvir tema, a mediji u tome igraju veliku ulogu. Dana je rekla da su joj oduvijek smetali tragični krajevi gej priča i hetero redatelji koji eksploatiraju temu koju kvir osobe često nisu u mogućnosti obrađivati zbog straha od diskriminacije.
Mladi organizatori ovog kratkog festivala i njihova mentorica složili su se kako je suradnja bila glatka i ponudila vrijedno iskustvo organizacije i izlaganja nečega što još uvijek može izazvati negativne reakcije javnosti. “Važno je da se ovo događa, pa makar nas se skupilo petero” objasnio nam je Jan Samek, a za buduća izdanja bi volio da program ide u radikalnije iskorake.
“Bilo je bitno dati do znanja studentima, studenticama i svom nastavnom osoblju Akademije da je konačno došlo vrijeme da se ovakav festival održi, da će kvir od sada biti još prisutniji na Akademiji, da smo spremni na ovakve projekte i da očekujemo maksimalnu podršku” govori Marko Čavlović, student produkcije i producent događaja. Kao glavne ciljeve QueerADU-a ističe istraživanje klime u kojoj događaj nastaje i dobivanje podrške od profesorica i profesora te studentica i studenata, što je program svakako ispunio. Za daljnje njegovo održavanje smatra ključnim ulazak događaja u silabus, to jest dobivanje financijske i logističke podrške od Akademije.
ObjavljenoObjavljeno
