Kritika Piše: Jelena Tešija
Tomboy je višestruko nagrađivano ostvarenje redateljice Céline Sciamma, a između ostalih dobio je i nagradu Teddy za filmove s LGBT tematikom na Berlinskom festivalu. Bavi se problemom odrastanja i traženja identiteta na izuzetno topao i humorističan način, a zagrebačka ga je publika mogla vidjeti u utorak, 6. prosinca, u kinu Europa u sklopu Human Rights Film Festivala.
Priča započinje preseljenjem četveročlane francuske obitelji u novu četvrt u ljetnim mjesecima. Desetogodišnja Laure (Zoé Héran), upoznaje novo društvo i predstavlja se kao dječak Michaël. Ponaša se i odijeva tipično ‘dječački’, zbližava se s djevojčicom Lisom (Jeanne Disson), i u ulici je zbilja prihvaćaju kao dječaka. Ipak, kod kuće je još uvijek djevojčica i provodi vrijeme igrajući se sa šestogodišnjom sestrom Jeanne (Malonn Lévana), koja osvaja publiku nevjerojatno bistrim opažanjima za dijete svoje dobi. Osim odnosa sa samom sobom i drugom djecom, naglašen je i Laurein odnos s roditeljima – ljubav i zabrinutost majke i oca za dijete koje društvo smatra ‘drugačijim’.
Cijelu radnju ipak nose djeca i upravo je njihova gluma ono najfascinantnije u filmu. Mlada je glavna glumica prisutna u gotovo svim kadrovima i gledatelja s lakoćom uvlaći u svoj svijet. Scene dječje igre i razgovora toliko su prirodne da djeluju skoro dokumentaristički – netko je postavio kameru i pustio djecu da komuniciraju kao što to uobičajeno rade. Upravo je smještanje priče u dječji svijet i pripovijedanje iz dječje perspektive ono što filmu daje posebnu draž, istovremeno dubinu i lakoću. Laure je tomboy – djevojčica koja preuzima karakteristike tipične za ‘mušku’ rodnu ulogu i naposljetku, kad ostala djeca saznaju da im je lagala, dolazi do problema. No, iako se očekuje tragičan kraj, predpubertetska djeca rješavaju novonastalu situaciju na blaži način: Laure je trenutno izolirana, ali je jasno ostavljen dojam da ništa nije nepovratno uništeno.
Opsežna, zahtjevna i društveno relevantna tema obrađena je s velikim senzibilitetom tako da istovremeno zabavlja, te potiče na suosjećanje i promišljanje, a otvoren kraj pruža optimizam umjesto depresije. Film vjerojatno najbolje opisuje Examiner.com kad kaže da “‘Tomboy’ sadrži više dubine i topline nego možda ijedan film u posljednjih nekoliko godina“.
ObjavljenoObjavljeno
