Tema Znam da je Vlado pisao već prošlog tjedna o hajci na homoseksualce na Hvaru, al eto, išlo mi je to na živce cijelog kolovoza pa se i ja moram istresti… Umjesto Večernjaka, fiksao sam se «lakšom» mazohističkom drogom -; Slobodnom Dalmacijom, do prije nekoliko mjeseci respektabilnim dnevnikom koji se u međuvremenu pretvorio u žuto govno što vijesti o celebrityjima gura ispred vanjskopolitičke rubrike, a na naslovnici centralni prostor daje Miss nečega u Australiji, samo zato što je hrvatskog podrijetla!
«Gay tjedan» u Slobodnoj nije naišao na otvorenu homofobnu osudu, osim u pokojoj izjavi mještana i pokojem pismu čitatelja… ali sama činjenica da su iz dana u dan iznosili najsitnije detalje o grupi ljudi jednog seksualnog usmjerenja koji su se samo htjeli malo odomoriti bez IKAKVE pompe pod povećalom -; već automatski pokopava kredibilitet Slobodne. Ono, kao: mi se zalažemo za slobodu i prava pojedinca, ali ćemo svejedno jahati val histerije (i lešinarski vrebati, nadajući se incidentima).
Mislio sam isprva da je ta ljigava perfidnost gora od jasnog pozicioniranja Večernjakova, s kojim barem točno znaš na čemu si… a onda mi dopao pod ruke Večernji od 27.8. Nadnaslov: “ANALIZA Što se doista proteklog tjedna događalo na nekada mirnom otoku”. Naslov: “Večernji je zabilježio pravu sliku hvarskog Happy Gay Hollidaya”. I o kakvoj je tu slici riječ? Pa, uz tekst su objavljene čak dvije: na jednoj je gologuzi mladić na ulici, a na drugoj tip koji priča s transvestitom te dva tipa koji se grle. I nije sad da se grle kao da će se zažvaliti, nego je to onaj zagrljaj dva pijana frenda (“Ej štari ti ši moj najbolji kompa”). A u samom tekstu, kao primjeri elementarne nepogode što je poharala “nekada mirni otok”, navode se… pa, dva kafića. U jednom su zli homići “skidali gaće, unosili stražnjice jedan drugom u lice te ih fotografirali” (što je stvarno stravično, ta svi znamo da normalni heteroseksualni Hrvati nikada ne rade sranja po kafićima!!!), a u drugom konobari s gađenjem pričaju “o dvojici muškaraca koji su vilicom hranili trećeg”.
Neću puno duljiti o Večernjakovoj tragikomičnoj kampanji, Viktor Ivančić (koji je – uzgred budi rečeno – u zadnje vrijeme u jebenoj formi) već je ionako fino kompilirao kronologiju te travestije. Radije ću se osvrnuti na popratni komentar na istoj stranici spomenutog broja Večernjaka. Poanta je dotičnog da se “treba čuti i druga strana”, uz zaključak: “Sloboda pojedinca ograničena je slobodom drugih. Zar smo pogriješili i zar smo krivi jer smo pitali i te druge”?
E pa, da ne okolišam: JESTE pogriješili, JESTE krivi. Mislim, ako vam je uvijek toliko stalo do mišljenja “druge strane”, šta niste onda recimo pitali naci-skinhede za njihovo mišljenje o izraelsko-libanonskom sukobu? Što se mene tiče, homofobiji nije mjesto u novinama, nego na sudu i tu ne bi smjelo biti kompromisa. Da se mene pita, mnoštvo domaćih katoličkih “uglednika” bilo bi na sudu zbog homofobije umjesto da sad tu uopće raspravljamo o tome smije li se na vjeronauku homoseksualnost predstavljati kao devijaciju.
Homoseksualnost je sasvim normalna, prirodna stvar, zabilježena i kod više životinjskih vrsta. Ako je išta “neprirodno”, onda je to kršćanstvo, koje nije plod prirode nego društva, i koje – za razliku od homoseksualnosti – ne postoji otkad je čovjeka i svijeta. A čak i da homoseksualnost jest “neprirodna”… pa šta onda!?! Ljudska civilizacija se i sastoji od bijega od “prirodnosti”. Ja pišem ovu kolumnu na jednom nadasve neprirodnom kompjuteru, isto kao što je i vi čitate na svom sasvim neprirodnom kompjuteru. I time nikome ne pričinjavate štetu (osim ako ste na dial-upu koji plaća netko drugi, he he). Zašto bi vam onda smetala dva muškarca koji se vole i jebu i žive svoj život, ne petljajući se u to kako vi volite i jebete i živite svoj život? OK, nekima smeta kad se vole pred njim. Ali, čini se nekako da se takvi istovremeno uglavnom ne žale previše na heteroseksualne parove koji se razmjenjuju nježnosti u javnosti, ne?
A posebno sam šizio kad bih u novinama čitao pisma tikvana koji su srali kako je homoseksualnost, kao, nešto strano hrvatskom tkivu i da se ponižavamo dopuštajući strancima da kod nas šire tu šporkicu. Čitao sam i došlo mi se derati: slušaj me BUDALO JEDNA GLUPA, to nije nikakvo “strano tkivo” – ti su ljudi ODUVIJEK bili tu, okružen si njima i viđaš ih svakog dana tokom cijele godine, svake godine, samo što to nikad nećeš znati zato jer se moraju skrivati od primitivnih budala kao što si TI!!!
Mogu ja nastaviti tako do sutra, tvrditi kako homoseksualnost nije “bolest” ili “zaraza” koja će se tobože proširiti ako je budemo tolerirali, pa onda homofobe koji odbacuju nereproduktivni seks pitati koliko se često zapravo seksaju s ciljem razmnožavanja… ali, ono, koja korist od toga? U mnogo navrata sam kod sasvim razumnih ljudi nailazio na neodobravanje kad bi se uhvatili ove teme, koliko god puta pobijao njihove argumente. Homofobija je duboko ukorijenjena pojava, i nemam nikakve iluzije da ću ovim tekstom ama baš išta promijeniti.
Utoliko je i, priznajem, moja militantnost puka retorička kula od karata. Kad bi se sad krenuli zakonski kažnjavati svi homofobni ispadi u javnosti i kad bi sve ostalo samo na tome, efekt bi bio sličan kažnjavanju ratnih zločina u Hrvatskoj. Politička elita šalje generale u Haag po višoj direktivi, ali mimo toga u javnim istupima pažljivo izbjegava objasniti zašto to ustvari radi. Pa zatim odbija natuknuti uopće mogućnost da je netko od optuženih generala skrivio ratni zločin. I kad netko kao recimo Norac bude osuđen, ponašaju se kao da nikad nije ni postojao – dok narod pak Norca nastavlja doživljavati kao heroja, zbunjeno se pitajući što taj uopće radi u zatvoru.
I kakva se poruka šalje kad zakon ne odobrava homofobiju, dok istovremeno nema nijednog eminentnog političara koji bi se otvoreno javno deklarirao kao homoseksualac, a na vjeronauku popovi nastavljaju popovati po starom? Pa, poruka je otprilike: “Homofobija je neprihvatljiva, da… ali kad smo već kod toga, nije baš ni homoseksualnost prihvatljiva”!
Ja mislim da stvari mogu krenuti na bolje tek kad se. za početak, u najbazičnijim osnovnoškolskim udžbenicima homoseksualnost bude predstavljala kao najnormalnija stvar na svijetu. A to što smo daleko od toga – jednostavno pokazuje koliko smo, kao društvo, na sramotno primitivnom stupnju razvoja.
ObjavljenoObjavljeno
