Poptika Piše: Marija Andrijašević
Počeo je četvrti Big Brother. Ništa spektakularno, ništa veliko, nema tu ništa na što već nismo navikli. Novost nije čak ni to što su ovu sezonu nazvali “Bez milosti” i obojili je u zlatnu boju jer smo na BB iznenađenja također navikli, a kao najveću senzaciju u kuću se uselilo gay Hrvoja koji se čini kao najsimpatičniji lik ovogodišnjeg izdanja ovog reality showa. Zaigralo se malo i s konačnim dobitkom i to tako što će milijun i pol kuna stanari morati zaraditi izvršavanjem tjednih zadataka. Nema više Borisa Mirkovića i na njegovo je mjesto došao Filip Brajković, student pravnog fakulteta kojem društvo čini standardna Renata Sopek. Kuća je malo drugačije uređena, k’o da ju je Aladinova žena picanila uz pomoć posluge. A stanari? Naravno, još noviji, bolji, zgodniji, pametniji i valjda nemilosrdniji. Ne bi se ova sezona tek tako zvala Bez milosti. Ni za sudionike ni za gledatelje.
Prvi mačići se u vodu bacaju, navodno, ali prva je sezona izrodila Antoniju Blaće, zasad jedinog sudionika Big Brother showa koji je svoje sudjelovanje materijalizirao konkretnim poslom, zaradom i napravio nekakvo ime od sebe. Što je u redu jer kad čovjek pogleda – djevojka uvijek nešto radi, vesela je, prirodna, ne manjka joj ni pameti niti šarma. To je upravo suprotno od svega što očekuješ od jednog ukućanina Big Brother kuće jer, priznajte, gledate taj show samo da vidite tko je ovaj put izvalio nešto glupo, tko je napravio nekakvu glupost ili jesu li se neki od stanara napokon poseksali. Unaprijed smo ih osudili na glupost i neuspjeh i postane jako čudno kad netko iz BB kuće zapravo uspije u (javnom) životu.
I taj show je, budimo iskreni, namijenjen čistom voajerizmu, zavirujemo u tuđi život koji više i nije njegov život nego život njega samog u nekakvom poluzatvorskom okruženju u kojem mora dati sve od sebe da postane dio grupe, tj. ljudi koji su se našli s njime u istom prostoru. Nema u BB showu ništa tako duboko i pametno ili edukativno, ali ipak ga svi gledamo i jedina mana u svemu tome je što zabavu, malo po malo, počinjemo tako definirati -; kao nešto isprazno na što ćemo se dobro nasmijati jer je netko ispao glup ili ne zna neke općepoznate podatke (što zbog neupućenosti, što zbog brzopletosti, nije čak ni bitno, ali sjetite se izjave prošlogodišnjeg dobitnika milijun kuna da žena ne može zatrudnjeti ako se nakon seksualnog odnosa odmah, narodski rečeno, popiša), a i treba nam dovoljno sadržaja i tema za ispijanje kava i raspačavanja tračeva da bi začinili život 21. stoljeća, najmodernijeg ili možda čak najnemilosrdnijeg dosad.
No, Big Brother ima jednu dobru stranu koja je Hrvatima potrebna kao šećerašu šut inzulina -; razbijanje tabua. Sve što mladi rade u toj kući dok ih snima kamera i nad čime se lokalna moralna scena zgraža, rade još i više dok ih kamera ne snima. I nama to nije ništa novo. Slikovito rečeno, u četiri zida kuće, dok ih ne snima kamera, otprilike se kod prosječnog anti-bigbraderovca događa ovakva situacija: dolazi dečko po djevojku u njenu kuću, za stolom sjedi glava kuće koja vodi svoj privatni biznis u kojem ima dosta uspjeha i koji mu je podebljao džep zadnjih godina. Mrko gleda dečka koji se preznojava dok djevojčina majka mirno kuha večericu za braću i sestre djevojke s kojom izlazi, a koji sjede za kaučom i gledaju Globalno sijelo. Iznad televizije stoji raspelo na kojem Isus krvari za naše grijehe. Jedno od braće milo upita glavu kuće može li prebaciti na Big Brother jer sva djeca pričaju o njemu i njemu baš to Globalno sijelo i nije toooliko zabavno pa bi i on malo gledao Big Brother, a glava kuće odjednom pokrene lavinu: “P…. ti materina, neće se to u mojoj kući gledat, j… vam Bog mater, da ste od susjeda Ivana, a ne moji, još bi i razumio!” Djevojka upada taman da prekine glavu kuće u rafalnoj paljbi na mlađu joj braću i sestre, majka milo slegne ramenima, a dečko napokon odahne jer odlazi iz mučilišta. A prvo što u svom bijelom BMW-u, Kii, Toyoti, ili kojoj god kočiji napravi djevojci je da je uhvati za sisu i nabije gas za lokalni fukodrom.
Big Brother je ovdje otpočetka startao kao show koji će razbiti tabue što je i napravio i zagolicao maštu mlađariji u pubertetskim godinama. Ali, što je s dobrim starim sustavom vrijednosti? Je l’ ga Big Brother narušava? Hah, onoliko koliko pojedinac to dozvoli – sigurno da ga narušava. Isto kao i gore spomenuto licemjerje. Postoje i drugi programi koji prikazuju neki drugačiji, bolji, kvalitetniji, ma kakav god sadržaj koji bi nekome odgovarao, pa neka slobodno prebaci na taj program. Ako vam se gleda National Geographic -; gledajte. Problem hrvatskog Big Brothera nije ni što razbija tabue niti što zadire u sustav vrijednosti koji imamo (a sad sam se, pišući ovu rečenicu, uhvatila za glavu, jer ja stvarno ne znam kakav je uopće to sustav vrijednosti kojeg Big Brother može uzdrmati), nego što je većinom dosadan pa se produkcijski sanira raznim ubacivanjem celebrityja, pravljenjem nekakvih razularenih partyja gdje Veliki Brat promatra što će njegova dječica raditi u toj kući, koliko će daleko otići pred kamerama i na što su sve spremni za milju. Problem hrvatskog Big Brothera je što je dosad bio drž-ne daj povuci-potegni, ništa nije išlo samo od sebe. Bez one jedne produkcijske doskočice i žličice vegete -; bio je u pravilu dosadan. Ni navodne egzhibicioniste se nije dalo na egzhibicionizam nagovoriti u tih par stotina kvadrata i tri mjeseca. Pa svašta!
Sad je ta žlicica postao prvi deklarirani gay u Big Brother kući – Hrvoje. Odmah na početku ovog pasusa samo da kažem da će isključivo biti o njemu i da mi trenutno niti jedan od stanara (osim splićanina Arsena, al’ to samo zbog lokalpatriotskih pobuda) nije probudio zanimanje. Hrvoje je bankar iz Rijeke i Hrvoje je tako gay! Mislim, Hrvoje je… pa jebem ti sve, stvarno gay! Svi stereotipi o ženskastim, feminiziranim gayevima sa specifičnim gestikulacijama i mimikama, načinom hoda, načinom govora -; sve je to Hrvoje! I kako slatko zakoluta očima, jaoj, predivan je! Mislim, oduševljena sam. Ozbiljno! Svjesna da su ga producenti odabrali kao najnoviju senzaciju iz BB ponude jer će još malo prodrmati moralne stupove društva kako show bude odmicao, a i sigurno će povećati gledanost showa. Ako bi netko i trebao osvojiti taj milijun, onda je to definitivno dečko koji je tako šušavo iskreno izjavio da je za Big Brother kuću držao dijetu kako bi što bolje izgledao pred kamerama, koji se odmah deklarirao kao gay i koji se ponaša tako slatko da bi mu čovjek udario i kamate na taj milijun. Pogotovo nakon vijesti da su u Splitu prebili dva gay turista zato jer su se držali za ruke. Ovu milju bi mu čovjek dao iz inata!
No, televizija, pogotovo ne ona na kojoj se prikazuje Big Brother nije nikakva Utopija, niti je sam Big Brother predstavlja. Poput Orwellove novele 1984 predstavlja antiutopiju za svako područje koje je dotakla: medije, društvo, moral, licemjerje, 21. stoljeće, čak i same sudionike jer pristaju na surovost društva kad se priključe režimu kojeg organizira televizija kako bi gledali reality show koji, pa dajte, ni po čemu nije realan. Što je realno u tome da se čovjeka iz njegovog okoliša premjesti u zamišljeno okruženje i da ga se promatra u njemu? Realan je samo profit, onaj mogući za sudionike i onaj sigurni za organizatore, producente i televizijske kuće koje Big Brother i svaki sličan kvazi reality-show plasiraju u naše domove.
Kad dođete u dvorište art galerije Ghetto (u Splitu) tamo obično, ispred vrata knjižare, koja se nalaze par metara od ulaza u galeriju, za stolom sjedi jedan dečko koji se odaziva na ime Marko. Marko Tomaš, da budemo precizni. Osim što ima najbolji posao na svijetu (radi čovjek u knjižari, a to što je ujedno i pjesnik nije baš posao, znam ja), kad zazvoni telefon koji stoji pokraj njega za stolom, Marko obično veli: “Utopija, izvolite”.
Možda ne kaže baš “Izvolite”, ali Utopija je mjesto gdje se nalazi i može se broj Utopije izlistati čak i u telefonskom imeniku. I ne pričam ja o knjižari Utopiji u kojoj on radi i čiji je broj telefona nekim slučajem isti broju na koji se Marko javlja dajući vam do znanja da ste dobili Utopiju, on se tamo zbilja nalazi. A to znam jer svaki put kad vidim sve čime je okružen u tom dvorištu skontam da nema kamera i da je jedini Veliki Brat koji me promatra baš Marko, mrko k’o zli Mandarak pa se fino iščuđuje mom momentalnom anti alkoholnom načinu života s gustim sokićem u ruci mi: Šta je tebi ženo, od tog nećeš ni hipervitaminozu fasovat!
Milijun kuna, ponavljam još jednom, dajte Hrvoju. Doviđenja do sljedećeg tjedna.
ObjavljenoObjavljeno
