Kritika Piše: Vlado Bulić
Pa sam, eto, kao klinac od pet-šest godina, obigrao sve važne štacije bivše nam države. Od spomenika do spomenika -; Jasenovac, Petrova gora, Jajce, Titov Drvar, Sutjeska, Neretva, muzej revolucije ovaj, muzej revolucije onaj. Te se ovdje Tito skrivao od Njemaca, te je ovdje Tito zapovijedao napadom na Nijemce, te su ga ovdje Nijemci i domaći izdajnici pokušali ubiti, i tako dalje i tome slično.
Puno godina kasnije, izrastao sam u “jugonostalgičara, komunjaru, masona, ovog i onog”, barem prema tumačenju mog lika i djela od strane, manje-više, iste ekipe koja je tada istim busom putovala sa mnom, ali cijelu tu priču valjda doživljavala s ironičnim odmakom.
Sljedeće moje putovanje vrijedno spomena legendarni je maturalac, a gdje drugdje nego u Španjolskoj. Lloret de Mar, gradić veličine Trogira, ali sa 130 hotela, omiljeno je okupljalište hrvatskih maturanata pa je u njemu u vrijeme maturalaca, službeni jezik hrvatski. Kako to sve skupa izgleda, vjerojatno naslućujute -; tjedan dana alkoholiziranja, brijanja i testiranja svega i svačega što je zabranjeno. Onda malo điravanja po Barceloni, a na povratku po Italiji. Ništa spektakularno, ali mladog čovjeka veseli.
Sad se treba prisjetiti antologijske inicijative jedne od naših bivših ministrica obrazovanja koja je, zgrožena Sodomom i Gomorom s kojom se naša neiskvarena mladež susreće na maturalcima u bijelom svijetu, predložila da se maturalci organiziraju po Hrvatskoj. Pa ima se i u nas što vidjeti, smatrala je naša legendarna ministrica. Evo, Plitvička jezera, recimo. Jer što će čovjeku na pragu punoljetnosti disko klubovi kad može šetati po prirodi ili na nekom drugom mjestu, recimo u Sinju, učiti o dičnoj nam povijesti.
Sad slijedi nagradno pitanje: Što bi se dogodilo u slučaju u kojem bi se taj jednoumni mentalitet naslijeđen iz prethodnog sistema nekim slučajem spojio s ovakvom inicijativom? Odgovor leži na stolu preda mnom. Radi se o planu putovanja koje je za mali maturalac, dakle za klince na kraju osnovne škole, predložila jedna putnička agencija, a razrednici zajedno s ravnateljem oduševljeno ga prihvatili.
Tako se naši osmaše, dakle klince od četrnaest-petnaest godina, prvog dana njihovog malog maturalca vodi, a gdje drugo nego na -; duhovnu okrijepu. Prvog dana svog putovanja Lijepom našom, oni će posjetiti Mariju Bistricu gdje će razgledati mjesto pohoda Pape i posjetiti crkvu u kojoj će im svećenik ispričati priču o čudesnom kipu Majke Božje te objasniti svu važnost najvećeg marijanskog svetišta u Hrvatskoj.
Ključni dio drugog dana njihovog obilaska je razgledavanje povijesnih i znamenitih mjesta Hrvatskog Zagorja. Prva stanica, Veliko Trgovište u kojem će naši klinci posjetiti rodnu kuću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Trećeg dana će otići na Sljeme i posjetiti Oltar Domovine na Medvedgradu, a petog Zagreb, glavni grad svih Hrvata te, prije povratka svojim domovima, zaustaviti se u Krašiću, rodnom mjestu blaženog Alojzija Stepinca, da se u njegovoj župnoj crkvi još jednom duhovne okrijepe.
A sad završno nagradno pitanje: Da li će klince na ovim prostorima IKADA itko osloboditi ideologija i indoktrinacije i početi se prema njima ponašati kao prema klincima te od povijesti koja im se servira napraviti neku normalnu lekciju neopterećenu podtekstom koji će od njih napraviti građane pokorne onoj ideologiji koja je trenutno IN?
Na ovim prostorima povijest fakat moraš učiti sam i nadati se da ćeš u svojim zrelim godinama naletjeti na neke knjige i autore koji pokušavaju “objektivno” sagledati ono za što su te tijekom cijelog školovanja uvjeravali da je neupitna istina.
Mislim, što će vodič ispričati klincima pri posjeti Velikom Trgovištu? Da je pozitivna uloga Franje Tuđmana u hrvatskoj povijesti, u najmanju ruku, upitna? Pa će im, sto posto, spomenuti Karađorđevo i ideju o 100 bogatih hrvatskih obitelji koja mu je umalo upalila. Baš kao i što su i vodiči na već spomenutom sindikalnom putovanju po Titovu Drvaru i Jajcu spominjali Goli otok, Blajburg i ostale lijepe momente Titove Jugoslavije.
Svećenik u Mariji Bistrici će se sigurno postaviti kao “objektivni” vodič kroz crkvu koji klincima ni u jednom momentu neće natuknuti kako je katolički put, jedini ispravni put.
U Krašiću će, sigurno, naglasak staviti na razloge zbog kojih je Stepinac proglašen blaženim, a nikako neće iskoristiti tu priliku da klince još jednom podsjeti tko su bili ti zli komunisti koji su ubili našeg sveca.
Da ne spominjemo da bi, možda, bilo OK, kad se već brije na povijest, klince povesti i u Jasenovac ili u Gradišku Staru. Naravno da ne, postoji samo jedna povijest -; ona koja nam je baš super!
Nedavno smo bili svjedoci prepucavanja na relaciji Zagreb-Beograd o tome da li je Oluja legitimna vojna akcija oslobađanja svog teritorija ili etničko čišćenje Srba s ovih prostora. Odgovor je u svom genijalnom tekstu dao Marinko Čulić -; ona je oboje, samo takvo tumačenje niti jednoj strani ne odgovara pa se prepucavanje nastavlja. Pa će se “našim klincima” servirati jedna, a “njihovim” klincima druga priča i tako graditi temelji za budući mir, suživot i neku svjetliju budućnost.
Upravo tu je, rekli bi Bosanci, vazda problem. Nikako klince pustiti na miru nego se jedna, neupitna, domoljubno obojena verzija povijesti uvaljuje svakoj novoj generaciji.
I to, tko joj je uvaljuje. Manje-više, ista ekipa koja je prije samo dvadesetak godina neke druge klince furala stazama Titove revolucije. I koja će odgovornost za odgoj klinaca uvijek prebaciti na neku apstrakciju koja je veća od njih i reći: “Takvo je bilo vrijeme. Moralo se.”, a kad na školi iskrsnu grafiti sa slovima U i parole u slavu Crne legije, zgražati se i pitati se što se s klincima događa.
Poput našeg vrlog predsjednika nogometnog saveza koji je prije samo koji mjesec ustvrdio kako su ustaše “naša vojska”, da bi nakon retardirane akcije hrvatskih navijača, koji su se u Livornu na tribini posložili u kukasti križ, izjavio da se radi o stranim plaćenicima koji na nečiji nagovor rade protiv Hrvatske.
Objavljeno
