Predsjednici Hrvata

Donosimo vam još jedno obraćanje predsjedničkom kandidatu predstavljeno na književnoj večeri u Močvari.

piše:
Zoran Tomić
zoran_tomic

Piše: Zoran Tomić

(Prema statistici, u Hrvatskoj ima više biračica nego birača, pa je, čisto statistički, nešto vjerojatnije da ćemo dobiti Predsjednicu. Zato se obraćam budućoj predsjednici.)

Poštovana gospođo Predsjednice in spe, (u daljnjem tekstu “gospođo Predsjednice”)!

Prvo da se predstavim. Ja sam običan hrvatski građanin, s tipičnim problemima, o čemu ću konkretnije na kraju ovog pisma. Namjerno ne kažem “mali čovjek” jer smatram da je svatko velik u svom dostojanstvu, a znate koliko naš čovjek drži do dostojanstva i časti. Inače, realna sam osoba, i više od toga, NADrealna da tako kažem, pa stoga naglašavam kako sam svjestan da predsjedničke ovlasti koje Vas očekuju – unatoč neupitnom ugledu i časti – i nisu bogzna što: nekoliko tisuća vojnika, stotinjak ambasadora, nešto tajnih agenata i to bi bilo to. Čak se ni u tome ne pita samo Vas nego morate sjesti s onom drugom predsjednicom, s malim “p” i velikim prerogativima, onom koju se ne bira izravno, kao što se ne bira ni kraljicu. Kod nas, ispada, manje teži (da ne kažem vrijedi) ono što si sami izaberemo od onog što ne biramo, barem ne direktno. Čujem da je tako i drugdje.

Ali mi, Hrvatice, Hrvati i sve naše 22 manjine, mi to, eto, tako volimo. Volimo kad stvari nisu onakve kakve se čine, kad jest ono što nije – obrnuto nam je dosadno. Pa tako volimo pjevati da smo prvaci svijeta kad osvojimo broncu, volimo si tepati da smo lider u regiji kojoj, svi dobro znamo, ne pripadamo, i što je najvažnije, nikada, ama baš nikada, nismo ratovali u Bosni, na što smo posebno ponosni. Krunski dokaz je to što bojovnici koji su tamo branili rodnu grudu, i druge Grude, nisu imali oznake HV nego HVO, drugim riječima ha-ve-nula, dakle ništa, voda, H2O. 

Volimo mi dakle ono što nije, pa tako volimo i Vas, gospođo Predsjednice, unaprijed. Ali, mi Vas volimo, gospođo Predsjednice, ponajprije stoga što smo mi, Hrvatice i Hrvati te mnoge od naših dvadeset dviju manjina, mi smo Vam dobar narod, plemenit, meka srca, lako nam suza krene na oko. Bude nam žao drugog, i drugih, čak i onih koji gledaju samo svoja posla i štreberski rade kako treba, po pravilima – a to je tako predvidivo, dosadno, u krajnju ruku i sebično – pa ih onda preko reda prime tamo gdje nas nikako da prime. I mi opet ostanemo vani, vječni antemurale, saltomortale, što li – lideri u regiji koju smo Ustavom zabranili, članak 141. stavak 2., tko ne vjeruje neka potraži.

Hoću Vam reći, gospođo Predsjednice, da ako Vas na koncu i ne izaberemo, neće to biti kraj svijeta. Naprotiv, bit će to očuvanje prirodne, kozmičke ravnoteže, naravno u našim specifičnim, lokalnim uvjetima. Jer, kako smo već rekli, kod nas se predsjednice ne biraju, kao što se nigdje u svijetu ne biraju ni kraljice. Ali, baš kao takvi, neizabrani, bit ćete vjerna predstavnica svih nas, istinskih Hrvatica i Hrvata, koji volimo žaliti za onim što nije i psovati ono što jest.

Eto, ja o nama, pa o nama, a u stvari sam krenuo govoriti o Vama.

Ali kad već imam prigodu obratiti se Vama, gospođo Predsjednice, zamolio bih Vas za jednu uslugu, više onako osobne prirode. Ukoliko, ipak, budete izabrani, bit ću slobodan zatražiti kod Vas prijem, privatno, u četiri oka, da iz prve ruke čujete o problemima koji muče našeg prosječnog (ne i malog) hrvatskog čovjeka. Siguran sam da ćemo se tako moći sve lijepo sporazumjeti, izravno, izravnom pogodbom, kako se to danas veli. Nemojte samo da mi Vaš protokol kaže kako nemate vremena, jer ja Vam susret najavljujem mjesecima unaprijed, prije svih kraljeva, predsjednika, emira i ambasadora. Osim toga, ne treba meni puno vremena, čak ni mjesto nije važno. Može to biti i mjesto u Odjelu za tehničke i pomoćne poslove, a ne mora biti ni pročelničko. Nešto simbolično, može i fiktivno, tek toliko da se čovjek skloni do mirovine. Brzo će to: ove povlaštene, čujem, dođu puno prije. 

****

U srijedu, 4. studenog u Močvari je održana Književna večer (i mrak): Otvorena molba vanzemaljcima za Predsjedničku kandidaturu koju je moderirao Kruno Lokotar, a nastupili su Zoran Ferić, Marinko Koščec, Franjo Janeš, Velimir Grgić, Marko Mihalinec. Svoj prilog ovoj večeri poslao je i Andrej Nikolaidis, a gosti iznenađenja bili su Zoran Tomić i Gordan Nuhanović.

Svatko od autora je, osim još neobjavljenog ulomka, pročitao i svoj dopis na temu po izboru – Otvoreno pismo Predsjedničkom kandidatu ili Molba vanzemaljcima za kolonizaciju planete Zemlje.

Pročitajte pisma Marinka Koščeca, Andreja Nikolaidisa, Franje Janeša i Gordana Nuhanovića u kojima su se obratitili predsjedničkom kandidatu.

 

Objavljeno
Objavljeno

Povezano