Poptika Ne bih htio sad da ispadne kako se ovdje postavljam kao nekakav glasnogovornik hip hopa, ipak sam ja prije svega R&B mačor. Ali do hip hop kulture mi jest stalo, i zato mi je izuzetno drago što je zaprešićki Connect – jedan Pravi hip hop bend – postao istinski popularan. Kako bih pojasnio na što ciljam, krenut ću od primjera Lažnih hip hop bendova. Primjerice… Beastie Boysa i TBF-a.
Kad sam prije nekoliko godina pričao s jednim renomiranim domaćim hip hop DJ-em, a on ustvrdio kako Beastie Boys i TBF ne doživljava kao hip hop, isprva sam bio zatečen. Pomislio sam: kakav je sad to žanrovski fašizam?!? No, kako sam kroz godine razmišljao o tome, sve više sam se počinjao slagati s tom tvrdnjom. Jer… Beastie Boysi jesu nekad neporecivo bili dio hip hop kulture, no ono što rade u zadnjih petnaestak godina prije svega je vezano za rock kulturu. Jest da repaju, da, ali – repali su i ET i 2 Unlimited, pa svejedno znamo u koje ih ladice smještamo.
Isto tako, TBF su stasali pod okriljem hip hop kulture, ali su s vremenom postali dio jedne druge priče: uspjeh su ostvarili obraćanjem prvenstveno rock publici, i postali su stjegonoše regionalne inačice hip hopa u kojoj prateći live rock bend igra značajnu ulogu (za razliku od klasične postave MC+DJ). Što s jedne strane i jest OK, uglavnom načelno podržavam regionalne žanrovske inačice, ali s druge… počelo mi je ići na živce što su respekt kod nas dobivali manje-više isključivo hip hoperi koji, na ovaj ili onaj način, transcendiraju hip hop.
A to nipošto nije izolirana pojava. I inače, kad se baci pogled izvan svog dvorišta, rock kultura uglavnom običava honorirati izvođače koji transcendiraju matične žanrove/scene. Nadovezujući se na teoriju autora (http://en.wikipedia.org/wiki/Auteur_theory), rock kultura slavi vukove samotnjake koji “briju svoj film” i “ne obaziru se na pomodne trendove”. A to smatram kardinalnom pogreškom, jer ono što se otpisuje kao “trendovsko pomodarstvo” često je zapravo dio vazda vitalnog procesa u razvoju glazbe – tržišta razmjene ideja.
Sjajan aktualni primjer je jedna od najvitalnijih scena ovog desetljeća – njemački underground house, koji je u roku od par godina, polagano no neumoljivo, iz electrohousea mutirao u minimal. Naravno da se i tu, kao i svugdje, našlo mediokriteta koji parazitiraju na onome što je trenutno in, ali… gledano u globalu, njemački underground house je poput ogromnog organizma koji se suptilno regenerirao na molekularnoj razini. Promjene su na tjednoj bazi bile gotovo neprimjetne, ali s odmakom se jasno vidi kako se malo pomalo organizam u potpunosti regenerirao kroz reakcije na novu DNA ilitiga ideje ubačene u sistem. To je i dalje ista priča, unutar istog funkcionalnog templata housea, a opet istovremeno skroz drugačija u odnosu na to kako je prije zvučala.
Isto vrijedi i za američki hip hop. Ostao je potpuno prepoznatljiv kao takav, ali njegova slika se drastično promijenila u zadnjih pet godina (dominacija juga umjesto zapadne i istočne obale, duboki bas i hi-hatovi, koji MC-jima u podlozi daju punu slobodu razmetanja u srednjotonskom pojasu, novi sleng, itd.) – i to ne zahvaljujući vukovima samotnjacima “koji briju svoj film”, nego likovima koji se čvrsto drže zadanog templata te unutar njega guraju priču naprijed! Teorija ograničenih resursa definitivno mi je draža od teorije autora. Štoviše, usudio bih se reći kako su oni koji template cinično nazivaju “kalupima” zapravo – kočitelji glazbene evolucije.
Danas je teško zamisliti kako bi se neka od novijih stvari TBF-a mogla uklopiti u prosječni hip hop DJ set. Teško je i zamisliti TBF kako doma sa zanimanjem preslušavaju nova vruća izdanja američkog hip hopa. OK, da budem fer, oni jesu stvorili novi templat, i nek im je sa srećom. Al mi ide na nerve kako im se plješće zbog toga, dok se s druge strane podrugivalo pionirskoj generaciji Blackoutovih MC-ja kako “glume da su crnci”. Samo zato što su se usudili uzeti postojeći templat i obojiti ga lokalnom spikom! Dok, recimo, nitko nije spočitavao našim novovalnim rockerima iz osamdesetih da “glume da su pothranjeni britanski studenti” – ne, ne, oni su bili “u dosluhu sa zapadnim trendovima”. (Zanimljivo je kako se selektivno razabire što je “dosluh sa zapadnim trendovima” a što “trendovsko pomodarstvo”, jelda?)
Jedna od ključnih boljki sagledavanja hip hopa iz rakursa rock kulture je poštivanje hip hopa jedino ako je “buntovan”. Kao i u malom milijunu drugih glazbenih žanrova, hip hopom dominiraju pjesme o ljubavi, seksu, tulumarenju, nedoličnom ponašanju i općenito svemu što vole mladi. Ali dok su u rocku pivo, motori i kožnjaci “prašenje poštene brije” – droga, nakit i auti u hip hopu su “izlizani i toksični klišeji”. Rock može biti apolitičan i društveno neodgovoran i nikome ništa, ali na hip hop se svaljuje teret potrebe da bude glas nekakve afroameričke građanske savjesti. Što se najbolje vidi iz dočeka Public Enemy, koji su u najavama koncerta redovito slavljeni kao “crnački CNN”, “crni Sex Pistolsi” i slično.
I dok su rockerski respektabilni penzići drndali svoje drkeđonde u Tvornici, u fino popunjenom i raspoloženom Aquariusu nastupali su Connect. Bez live benda, samo tri MC-ja i DJ. Bez plitkih tirada protiv liberalnog kapitalizma i konzumerizma (te TBF-ovske spike su zgodno sredstvo za pobuđivanje interesa za politiku kod tinejdžera, ali dajte ljudi, nemojmo se praviti da od toga ima ikakve druge koristi, okej?). Samo razigrani, striktno hip hop ritmovi, i vesele, dovitljive pjesme o Dinamu, curama, čaganju, sponzorušama, kladionicama i tak, svemu što vole mladi.
Zajedno sa Bolesnom braćom i Shortyjem, oni su dragocjeni primjer domaćeg hip hopa koji je ponosan na to što je hip hop, umjesto da se zbog toga ispričava rock establišmentu. Dio su orijaškog globalnog kontinuuma, a istovremeno ništa manje autohtoni od TBF-a i Elementala, koji su izdali hip hop kako bi mogli na kavu s Arsenom i Matijom Dedićem.
(Druga je priča to kako, unutar templata Pravog hip hopa, na ex-Yu prostorima uglavnom prolaze zajebanti. Razmišljao sam malo o tome, i… iskreno da priznam, nisam se uspio dosjetiti suvisle teorije kojom bi to objasnio. Ako netko ima što za priložiti na tu temu – komentari su, kao i uvijek, dobrodošli!)
ObjavljenoObjavljeno
