Tema Tek je početak drugog mandata Donalda Trumpa i obilježen je upravo onime što smo mogli očekivati – udvaranjem milijarderima, masovnim deportacijama, transfobnim zakonima i lagodnim odnosom s genocidnom vladom Izraela. Raste i političko nasilje, kao što smo vidjeli u slučaju Charlieja Kirka i u atentatu na demokratsku zastupnicu Melissu Hortman i senatora Johna Hoffmana. Početak Trumpovog prvog mandata, pak, bio je obilježen rasizmom i policijskom brutalnošću koja je izazvala ustanak u obliku pokreta Black Lives Matter. Taj je pokret imao i svoj soundtrack u domeni koja je desetljećima bila oblik otpora protiv socioekonomskog i rasnog potlačivanja u Americi – hip hopu.
Između 2016. i 2020. izašao je niz singlova kojima se žanr odupirao retorici i licemjerju novog predsjednika. YG i Nipsey Hu$$le izbacili su direktni udarac nazvan FDT (Fuck Donald Trump), dok je Eminem u Campaign Speechu opisao Trumpa kao “jebenu tempiranu bombu s prstom na crvenom gumbu (…) koji nikome ne mora polagati račune”. Bilo je i javnih istupa poput Mac Millerove izjave kojom je Trumpu poručio da je “rasistički kurvin sin” koji želi ”Ameriku ponovno učiniti bjelačkom”. Dissovi prema “velikom vođi” stizali su sa svih strana, i iz gotovo svake razine rap miljea, jednako glasno kao što se scena nekoć opirala i Georgeu W. Bushu (prisjetimo se Kanyeove emotivne izjave da “Georgea Busha boli briga za crnce” iz 2005., tijekom prikupljanja sredstava za žrtve uragana Katrine) i kontinuirano isticala povijesne zločine političkih vođa Amerike.
No očekivani kontraudar hip hopa trenutnoj vladi gotovo da i ne postoji u današnjem mainstreamu. Uz časne iznimke poput nastupa Kendricka Lamara na Super Bowlu i protutrumpovskog govora Doechii na nedavnim nagradama BET-a, mnogi rap velikani i starosjedioci danas su utihnuli ili se čak i priklonili predsjedniku. Snoop Dogg, Nelly, Rick Ross i Soulja Boy nastupali su na predsjedničkim balovima tijekom inauguracije, dok su Kodak Black i Fivio Foreign izdali potpuno protrumpovski singl ONBOA47RD.
Ovo je tek nekolicina primjera, jer se podržavateljski sentimenti mogu čuti i od imena poput Lil Waynea, 50 Centa i Ice Cubea. Vremena se mijenjaju, i nekadašnji protivnici establišmenta danas su fascinirani Trumpom kao tobože kontrakulturnom ličnosti, naginju njegovom bogatstvu ili cijene njegova pomilovanja. Riječ je o snažnim glasovima s velikim platformama i milijunima pratitelja te mnogi kritičari danas analiziraju što se dogodilo eliti hip hopa.
No ako odzumiramo dalje od tih slojeva, slika se rasvjetljava kroz mrežu manjih i većih izvođača te pjesama koje su jednako bijesne kao što je nekoć bio i Public Enemyjev Fuck the Police ili Rage Against the Machineov (RATM) Killing in the Name of.
Upravo je Tom Morello iz RATM-a jedan od starosjedilačkih glasova trenutnog glazbenog pokreta otpora. Glavni fokus njegovog revolta je federalna imigracijska i carinska služba (ICE) koja je, prema CNN-u, odgovorna za gotovo 200.000 deportacija od početka godine. U povećavanju tog broja im pomažu i druge federalne agencije te se uhićenja osumnjičenih često provode u zločinačkoj maniri – agenti nose maske koje prikrivaju njihov identitet, ne pokazuju značke, voze neobilježena vozila i sve su nasilniji.
U svibnju ove godine, Morello se jasno suprotstavio njihovim taktikama i beskrupuloznosti trenutne administracije na Boston Calling Music Festivalu. Vizuali na njegovom video zidu su ispisivali slogan “fuck Trump”, a publici je uputio inspirativne riječi: “Autoritarni vođe i milijarderi misle da ova zemlja pripada njima. (…) [No] ova zemlja je vaša.”
Tijekom godine, Morello je sudjelovao u nizu prosvjeda protiv ICE-a. U lipnju je i organizirao dobrotvorni koncert “Defend L.A.” kojim su se prikupljala sredstva za Coalition for Humane Immigrant Rights, organizaciju koja se bavi zaštitom prava imigranata u Kaliforniji. U izjavi povodom koncerta, naglasio je: “U ovoj zemlji nikad nije bilo uspješnog društvenog pokreta koji nije imao odličan soundtrack.”
Na pozornici mu se tijekom “Defend L.A.” pridružio i rap veteran B-Real iz Cypress Hilla, punk reperica K.Flay te poznate ruske buntovnice Pussy Riot. No pozvani su i noviji revolucionarni glasovi: hip-hop fusion bend The Neighborhood Kids (TNK) koji predvode reperi Ruben Moreno i Vernice Lopez aka Amon the MC i Verde. Svoj čitav opus TNK nazivaju “svjesnim hip hopom” i posvećuju ga radničkoj i migrantskoj klasi Amerike, a njihovi stihovi režu kroz iluzije “zemlje slobodnih”. U pjesmi Kids in Cages tako prozivaju imigracijsku politiku nasilnog odvajanja djece od obitelji, dok u Fed Up prokazuju suučesništvo SAD-a u izraelskom genocidu nad Palestincima, ali i iskorištavanje dječjeg rada u svrhu zapadnog kapitalizma: “This is for the kids that you don’t know / Slaving for your Tesla and your smartphone.”
Svoje su cjelokupne stavove nedavno sumirali u borbenoj budnici Start a Fire, na kojoj im se pridružila i reperica Ares Mascaro, poznatija kao DAMAG3. Uvodnim riječima američkog Ustava, “we the people”, u pjesmi pozivaju na jedinstvo protiv bogataškog iskorištavanja, cionizma i laži američke politike: “See the signs, they feed us lies, and redefine where freedom lies / We need to rise, we can’t comply with genocide / These greedy minds with suit and ties will meet demise”. DAMAG3 je bila sjajan dodatak takvom singlu jer u vlastitom opusu također istupa protiv milijardera i američkog političkog sustava. Tako se predstavlja i u ovom singlu: “First things first, free Gaza / I need Elon’s body droppin’ / I need TNT in congress / I need Luigi in my roster.” Posljednji stih, naravno, odnosi se na Luigija Mangionea, proslavljenog ubojicu direktora korporacije UnitedHealthcare.
U jeku ubojstva Charlieja Kirka, desničarskim krugovima društvene mreže X počeo se širiti upravo gorenavedeni isječak pjesme kao primjer pozivanja na nasilje, te u vrijeme pisanja teksta ima više od devet milijuna pogleda. DAMAG3 u svom stvaralaštvu zaista i koristi nasilne slike dok zagovara otpor prema moćnicima. U debitantskom singlu Big Smoke (ft. Noir Benny & UAS) opisuje “građanski rat” s “licemjerima”, Ku Klux Klanom i političarima, dok na kasnijem EP-u 3AT TH3 RiCH, u energičnoj pjesmi BiLLY iN B3LLY, riječima “proždire” milijardere poput Jeffreyja Bezosa i Elona Muska te poziva na dekolonizaciju. No takav verbalni bravado tradicionalan je za hip hop, i u klasnim kritikama i u beefovima između samih repera. Ono što izdvaja DAMAG3 iz te tradicije je činjenica da je trans žena.
Odrasla u konzervativnoj Louisiani, DAMAG3 danas otvoreno i bez srama govori o svom identitetu i njegovom političkom statusu. U pjesmi GOD iMAG3, primjerice, verbalno se odupire Projektu 2025. Ovaj opsežni fundamentalističko-kršćanski program cilja, između ostalog, otežati pristup zdravstvenoj skrbi za transrodne osobe i temelj je mnogih odluka Trumpove trenutne administracije. U raznim vladinim tijelima već je ove godine predstavljeno čak 987 prijedloga zakona koji potiskuju trans prava, od čega ih je 122 izglasano.
Takvi zakoni zabranjuju implementaciju programa inkluzije, zabranjuju zdravstvenim i vladinim institucijama da koriste sredstva iz državnog proračuna za hormonsku skrb i omogućuju priziv savjesti u zdravstvenoj skrbi trans osoba. Poentirajući svoj položaj u politički ugroženoj populaciji, DAMAG3 pjesmu završava govorom Freda Hamptona, jednog od vođa pokreta za građanska prava crnaca, koji je brutalno ubijen 1969. godine.
Antitrumpovski rap nerijetko je intersekcionalan te proživljena iskustva autora neupitno informiraju njihove tekstove. Jedan od takvih glasova je i Cain Culto, multimedijski umjetnik koji svoju glazbu opisuje kao “Kentucky latin art-pop (…) spoj sjećanja, mita i otpora”. Ovaj sin imigranata iz Kolumbije i Nikaragve odrastao je u evangelističkom fundamentalizmu te je nekoć bio frontmen kršćanske rock grupe Ecclesia. Živio je skrivajući svoju seksualnost, u “kognitivnoj disonanci”, kako to sam opisuje, dok nije proživio “duhovnu psihozu” koja ga je nagnala da se auta i dekonstruira svoju indoktrinaciju. Svoj oblik izražavanja danas pronalazi u subverziji religijskih motiva spajajući ih sa seksualiziranim prikazima tijela i/li paganskim vizualima.
Ovaj osobni otpor povezuje s kolektivnim u remixu pjesme KFC Santeria, na kojem mu se pridružila i kantautorica Sudan Archives. Povodom izdavanja singla, izjavio je da je do potrebe za kolektivnom borbom došao kroz postupno samoobrazovanje: “Unio sam se u literaturu i krenuo na vlastito putovanje dekolonizacije, što me dovelo do zaključka da su u srži mnogih naših sustavnih problema kapitalizam, naše vlade i njihova industrija. Uvijek se trudim prikloniti marginaliziranima i potlačenima i stvarati umjetnost koja daje nadu.”
KFC Santeria je neapologetičan iskaz koji simbole američkog konzumerizma spaja s afro-kubanskom religijom koja se često izjednačava s vještičarenjem. Reafirmirajući razne aspekte svog identiteta – migrantski, latino, queer – Culto također kritizira američki kozumerizam, kulturne ratove i suučesništvo u genocidu: Fuck Trump, fuck ICE, free Palestine / I’ma say that shit again, free Palestine / It’s American dollars funding genocide / But the people waking up, we got open eyes.”
Culto, TNK, DAMAG3 i ostali spomenuti autori_ce nisu dio mainstreama, ali imaju značajnu prisutnost online. Njihovi profili broje stotine tisuća pratitelja i na TikToku i na Instagramu, a uz međusobne suradnje i suradnje s velikanima poput Morella, profil im raste. Pritom nisu jedini rap glazbenici_e na novogeneracijskim društvenim mrežama koji izražavaju svoju revolucionarnu ljutnju kroz rap. Tu su i kantautori_ce poput Earth to Eve čiji singl Threat Level Orange u formi rapa-brojalice proziva “fašističku lutkarsku predstavu” Donalda Trumpa. Tu su i starosjedioci poput battle repera Locksmitha koji na novom albumu Wine & Circus također kritizira američko licemjerje.
Takvih je poruka i glasova mnogo, a njihova meta često nije samo Trumpova administracija već i čitava američka politička struktura. TNK se u Start a Fire, primjerice, odriče obje stranke (“It’s decided we don’t side with any parties / Republican, Democrat / This be the death of that”), a Locksmith u AMERICA PART 2 proziva iste strategije na obje strane: “But regardless of what they hide, they both support genocide.”
Usred prividnog jaza između republikanaca i demokrata, američki je narod na nogama. Od siječnja do danas, održana je lavina propalestinskih, antiICEovskih i antitrumpovskih prosvjeda u kojima su sudjelovali milijuni građana u tisućama gradova i svim sjedinjenim državama. Kada tu živuću ekspresiju antivladinog sentimenta spojimo s glasovima novog rapa počinjemo shvaćati da su ovi buntovni izvođači i izvođačice novi soundtrack nečeg puno šireg od pukog broja pogleda na videima. Oni su glasovi Amerike koja je sve, samo ne Trumpova.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
