Intervju Eto, traje to već pokoju godinu, ali spomenimo za one koji još ne znaju: Hrvati konačno imaju relevantnu i intrigantnu nacionalnu top-listu singlova! Samo domaćih, ali tako je vjerojatno i bolje.
HR Top 20 vrti se nedjeljom predvečer na Obiteljskom i emisija je besprijekorno profesionalno skockana po najvišim radiofoničnim standardima trulog zapada. HR Top 20 kompilira se od top-lista dvadesetak radio-stanica diljem Lijepe naše, koje se također pojedinačno izlistavaju tokom emisije (Radio Dalmacija redovito se ističe umobolno “duhovitim” prezentacijama svog charta).
Ustroj HR Top 20 za sobom povlači neka pitanja. Na primjer, kako lokalne radio-postaje sastavljaju svoje liste? Koliko ustvari SLUŠATELJI participiraju u sastavljanju tih lista? U Sjevernoj Americi, recimo, liste singlova sastavljaju se prema količini vrtnje pjesama u eteru. Vrtnja u eteru je određena striktnim radijskim playlistama, koje se pak formiraju s obzirom na pozitivne ili negativne reakcije statistički probranih slušatelja.
Naravno, nije sve uvijek u Amera med i mlijeko, bude tu podmićivanja od strane diskografa te tko zna čega još…, ali u najgorem slučaju, postoji barem neki privid dijaloga radijskih urednika i slušatelja pri formiranju krajolika popa. Kod nas, dijalog kao da ne izlazi izvan domene kontakt-emisija tipa “pozdravi i želje”.
Kod lokalnih radio-postaja što sudjeluju u kreiranju HR Top 20, zamjetno je da se mahom mogu podijeliti u dvije skupine: “narodski-edukativne” (urednici vrte ono “što narod želi čuti” i ono što urednici žele da narod čuje) i “edukativne”, na kojima se, bez ikakve milosti, nedužne slušatelje maltretira isključivo “urbanom” kuruzom – Electrobuddha, Lollobrigida, Massimo, Ramirez, Fali V, Ramibrigida, Electromirez, Fali Buddha… Mislim, stvarno! Očekivati od ljudi da će se skinuti sa Thompsona i Colonije preko repertoara takvih “urbanih” njonjavaca, realno je koliko i očekivati da će se Angelina Jolie jednog jutra probuditi i reći: “Hej, što će mi Brad Pitt? Odoh se ja karati sa Slavenom Leticom!”
Kad radijski urednici nasilu žele stvoriti edukativni hit, onda taj strelovito uleti u top 10, ali i još strelovitije napusti top 10, kao i naravno kolektivnu pop-memoriju (klasičan prošlogodišnji primjer: ‘Tvoje lice se promijenilo’ Yammata). Na sreću, “narodski-edukativne” radio-stanice prevladavaju, pa je i HR Top 20 stoga uvijek onakav kakav i treba biti – raznolik, šaren, sa zamućenim granicama između “urbanog” i “seljačkog”, baš kao i u stvarnom životu.
No, nažalost, prosječni će zaposlenik prosječnog hrvatskog kafića (ili bilo kakvog drugog javnog prostora) radije izabrati sivilo Otvorenog radija umjesto šarenila svoje lokalne postaje. To je i tragedija i šteta, jer Otvoreni radio je ZLO?
Zašto, o zašto toliko mrzim Otvoreni radio? U najkraćim crtama:
- Zagovornici su “urbane hrvatske glazbe” kao progresivne sile, iako “urbano” tu nije ništa više doli šifra za “muziku koja zvuči kao da je sa zapada”, što je pak zauzvrat šifra za “muziku koja zvuči kao engleska ili američka muzika, koja se nama sviđa, a nama se uglavnom sviđa rock i ne-rock koji prihvaća vrijednosti i mjerila rocka”… Pa i unatoč tome, domaća “urbana” glazba je na Otvorenom krajnje marginalizirana, nešto što se pušta jedino u krajnjoj nuždi.
- Britanske top-liste ključna su referenca za sklapanje strane liste Otvorenog i teško je pobjeći dojmu kako je većini njihovih urednika britpop bio formativni trenutak u glazbenom odrastanju. Jer, kako drukčije objasniti tako zagriženu anglofiliju u ovome od svih trenutaka, kad konzervativnost britanske glazbe tako savršeno zrcali konzervativnost britanske vladajuće politike? Dok se s druge strane ignoriraju pop-trendovi i pojave u kontinentalnoj Europi, to kao da ni ne postoji, fuj fuj, ionako nama ta Europa i treba jedino zato da bi mogli u miru lizati guzicu Englezima koji ližu guzicu Amerima. “Progresivni” “urbani” “Hrvat” je VAZAL VAZALA.
- Revizionizam Otvorenog u prekapanju pop-prošlosti: zbogom svemu što je bilo nekoć popularno ali se ne uklapa u njihovu vremensku crtu “decentnog” middle of the roada. Nema šanse da na Otvorenom čujete ‘Pump Up The Jam’, ‘Mambo No. 5’ ili ‘Sandstorm’. A ako ima šanse, onda ste bogami imali daleko više sreće od mene… (Da, da, mogli bi reći kako svako prekapanje prošlosti iziskuje bar neku vrst revizionizma, ali u odnosu na svaštarsko oldies šarenilo većine ostalih stanica, teror “decentnosti” Otvorenog djeluje gotovo fašistički!)
- Na snazi je tihi bojkot hip hopa i, posebno, R&B-ja (… i to, nažalost, ne samo na Otvorenom). Današnja rasprostranjenost i popularnost ova dva žanra izrazito je disproporcionalna njihovoj minutaži u domaćem eteru – jer naši vrli radijski urednici preziru takvu glazbu i radije bi se pravili kao da uopće ne postoji. Pa je uglavnom vrte u krajnjoj nuždi.
- Unatoč tome što je najjača radijska sila u državi, Otvoreni nema muda niti da bude istinski trendseter, niti za otkrivanje pjesama od kojih netko vani već nije napravio hitove. Ukratko, sa svojom ogromnom akumulacijom moći ne rade ništa zanimljivo… osim ako podvijanje pod kulturalne skute “anti”terorističke VB-SAD osovine smatrate “zanimljivim”.
Izbor između lokalnih radiopostaja i Otvorenog je izbor između lokalnog snack-bara i McDonald’s-a. Izbor između zdravog patriotizma i samosvojnog kulturnog identiteta s jedne, te kukavičkog, bezličnog, bljutavog kozmpolitizma s druge strane. Rado bih bojkotirao Otvoreni da mogu, napustio kafić u kojem svira, al šta mogu kad svira. U. Svakom. Jebenom. Kafiću. 🙁
Nije lako biti Hrvat.
ObjavljenoObjavljeno
