Poptika Piše: Andrej Nikolaidis
Dragi budući predsjedniče Hrvatske, dragi budući prijatelju…
Da ne duljim, nego da, ne časeći časa, krenem ka stvari samoj.
Nedavno sam prihvatio dužnost savjetnika za kulturu predsjednika Skupštine Crne Gore. Iz tog, i samo iz tog razloga, nisam u prilici da plaćenim savjetima poduprem i humanijim & mudrijim učinim Vaše predsjednikovanje. Ipak, dozvolite nekoliko besplatnih, prijateljksih savjeta.
Čitajući, manje-više redovno, vaše, a kad kažem vaše, mislim – hrvatske novine, primjećujem da su najpopularnije, a time i najvažnije teme kojima se vaša hrvatska javnost bavi upravo teme iz domena kulture. Strast sa kojom se raspravlja o bosansko-srbijanskim narodnjacima i Thompsonu uveliko nadmašuje strast sa kojom se raspravlja o državnom proračunu, na primjer. To svjedoči o visokoj zrelosti vašeg društva, koje očito funkcioniše po principu: prvo duhovna nadgradnja, pa materijalna baza. Hitro da naglasim: meni se Thompson doima kao veliki dječak koji voli da se igra mačevima, dječak koji je, učeći abecedu, zapeo na slovu U. No big deal, hoću reći…
Čini mi se, takođe, kako je vrlo je vjerovatno da ćete se tokom mandata koji ćete, ne sumnjam, obavljati časno i odgovorno, suočiti sa metastazom nekog od pomenutih kulturnih izazova. Vrlo je moguće da će baš za Vašega mandata Svetlana Ceca Ražnatović održati koncert u zagrebačkoj Areni. Dođe li do toga – a kažem: bojati se da hoće – trebaće Vam mudar savjet. Šta da se radi?, neminovno ćete se zapitati tada. Eto, baš za trenutke poput tog trebaju vam dobri savjetnici. I zapamtitre: od toga kako ćete se ponijeti pred rečenim izazovom, zavisi kako ćete biti zapamćeni u istoriji vašega, a kad kažem vašega mislim – hrvatskog naroda.
Biću slobodan da Vam, u osnovnim crtama, iznesem svoju kulturnu platformu, koja me je, uostalom, i preporučila za mjesto savjetnika predsjednika Skupštine. U romanu Dolazak, koji je uredio i objavio Kruno Lokotar, pišem:
“Količinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe; čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima. Njegovo je mjesto u prirodi; tamo je on naučio da postojati znači zlostavljati; on nema iluzije gradskog čovjeka – za njega priroda nije delikatna ravnoteža, osjetljivi i složeni organizam; priroda je njega i njegove kroz istoriju samo zlostavljala, svojim sušama, olujama, poplavama, mrazevima; oni su od prirode jedva pobjegli, ali sa sobom ništa osim prirode nisu ponijeli, jer oni su priroda. Količinu primitivizma kod čovjeka, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen – on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija udar je na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol.
U Beču, čitao sam u novinama, neki je Austrijanac ustrijelio susjeda Bosanca. Kako se kasnije ispostavilo, Bosanac je godinama Austrijanca izluđivao glasnom balkanskom narodnom muzikom koju je svakoga popodneva puštao u svom stanu. Austrijanac se nekoliko puta žalio policiji koja je intervenisala u skladu sa zakonom, ali to Bosanca nije spriječilo da i dalje zlostavlja Austrijanca. Kada je uvidio da su sve zakonske mogućnosti zaštite mira i privatnosti iscrpljene, Austrijanac je pucao Bosancu u glavu i mirno se predao policiji.
Priču sam zapamtio jer govori o tome kako zakon ne uspijeva da nas sačuva od primitivnog čovjeka, koji nije drugo nego prirodna nepogoda. Ma kako brutalan bio, zakon ne doseže brutalnost prirode. Kada zakon znači odmazdu, kao u slučaju smrtne kazne, on je najbliži prirodi – samim tim i najdalji od zakona.”
Ako pretpostavimo da je ovaj odlomak moj diskretni savjet, zapazićete da on ima osobinu svakog dobrog savjeta: primjenjiv je u svakom slučaju, što ga čini apsolutno neprimjenjivim.
Ako ste, pretpostavimo, kandidat desnice, jasno vam je da je vaša kultura istinska kultura, dok je kultura Drugih – primitivizam. Ovaj bi vas odlomak mogao ponukati da vaš kulturni prostor nizom administrativnih mjera zaštitite od nasilnih upada stranih, neevropskih kvazi-kulturnih praksi.
Ako ste, pretpostavimo opet, kandidat ekstremne desnice, citirani bi Vas odlomak mogao insipirisati da vaš kulturni prostor pročistite od nanosa primitivizma stranog vašoj hrišćanskoj i evropskoj kulturi. Ne govorim, nužno, o interniranju i eksterminaciji slušatelja bosanske i srpske narodne muzike – jer to bi značilo da u logor morate poslati baš one građane koji glasaju za Vas, baš one koji se zalažu za čistoću vaše, a kad kažem vaše, mislim – hrvatske kulture. Mala digresija: to sa logorom, razmislite, nije loša ideja sa stanovišta izvjesnosti Vašeg drugog mandata – jer kao što znamo, na izborima u logoru, uprava je siguran pobjednik.
Ako ste, konačno, kandidat ljevice, za Vas je citirani odlomak upozorenje – kako su duboke kulturne predrasude, i kako još mnogo toga treba učiniti na otvaranju kulturnog prostora i njegovoj dekontaminaciji.
SM – to nije tek oznaka iz porno-kataloga, nego i inicijali odlazećeg predsjednika Hrvatske. Umjesto SM uskoro će stajati vaši inicijali. Mislite o tome. Neka Vaš mandat prođe u znaku emancipacije i promišljenosti. Imajte na umu: do opštega se dolazi preko pojedinačnog. Ako Vašim radom usrećite samo jednog jedinog čovjeka, već ste dovoljno učinili za čovječanstvo. Usrećite, stoga, svojim predsjednikovanjem nekoga – pa makar i sebe.
Sa najljepšim željama, srdačno vas pozdravljam,
Andrej Nikolaidis
****
U srijedu, 4. studenog u Močvari je održana Književna večer (i mrak): Otvorena molba vanzemaljcima za Predsjedničku kandidaturu koju je moderirao Kruno Lokotar, a nastupili su Zoran Ferić, Marinko Koščec, Franjo Janeš, Velimir Grgić, Marko Mihalinec. Svoj prilog ovoj večeri poslao je i Andrej Nikolaidis, a gosti iznenađenja bili su Zoran Tomić i Gordan Nuhanović.
Svatko od autora je, osim još neobjavljenog ulomka, pročitao i svoj dopis na temu po izboru – Otvoreno pismo Predsjedničkom kandidatu ili Molba vanzemaljcima za kolonizaciju planete Zemlje.
Pročitajte pisma Marinka Koščeca, Zorana Tomića, Franje Janeša i Gordana Nuhanovića u kojima su se obratili predsjedničkom kandidatu.
ObjavljenoObjavljeno
