Intervju Svatko o njemu ima mišljenje. Pa krenimo onda, kakvim-takvim, redom.
Srđan Brajčić je napisao u Novom listu: “Letovo ‘Bombardiranje’, kao i velika većina njihove diskografije, koncerata i istupa u javnosti, zasigurno će uzbuditi duhove dušobrižnika. Jer, ‘Bombardiranje Srbije i Čačka’ na ovdašnjim je prostorima jedinstveni spoj nespojivog glazbenog izričaja, folklora, promišljanja… i nedvojbeno će naići na nerazumijevanje dijela javnosti.”
Koje pizdarije! “Spoj nespojivog” je jedan od najglupljih klišeja u poimanju glazbe: nespojivi su USB kabel i utičnica za struju a ne jebeni glazbeni žanrovi, koji se miješaju uzduž i poprijeko otkad je čovjeka i glazbe. A “dušobriznici” su poprilično fantomska konstrukcija koja se redovito izvlači iz šešira bez minimuma aktiviranja sivih stanica. Ljudi se non-stop pozivaju na nekakve tobožnje borbe protiv naslijeđa “duhovne obnove”, kao da je “duhovna obnova” ikad bila išta više od neuspjele deklarativne inicijative (kao i, recimo, tuđmanovsko jezikoslovlje). Uostalom – u ovim ludim vremenima, kad se Đapić odlazi klanjati Židovima u Izrael a jedan Marko Perković-Thompson tvrdi da se Gotovina treba braniti isključivo pravnim sredstvima (!!!) – koliko više može “uzbuditi duhove” to što skupina zajebanata iz Rijeke nosi šubare i opanke?
No ne slažem se baš ni s Bojanom Mandićem kad na mailing-listi Egoboo.Bitsa kaže: “Mislim kako je ‘Bombardiranje’ upravo ono što se od Leta 3 očekuje (provokacija, ekstravagancija) i zato smatram kako je degutantno dramljenje o provokaciji i ekstravaganciji. Bili bi provokativni da nisu naveli svoje ciljeve i da čekaju što će narod reći nakon što čuje Let 3 kako sviraju narodnjake i ‘Beograde, Beograde.’ Ovako već svi misle i znaju kako je to još jedna u nizu provokacija Leta 3 i Let 3 su tak simpatični i zabavni i samo se tak malo zezaju, ne misle oni ništa loše, oni su umjetnici, ma valjda neće više takve albume izdavat sad nakon što su se malo zezali.”
Sve ovisi o tome kako se definira “provokacija”. Ako to podrazumijeva nekakav masovni revolt konzervativnih nacionalističkih snaga, Let 3 nisu osobito provokativni. No opet, čini mi se da im to nije ni bila namjera. Kao što Let 3 rekoše za Novi list: “Što je uostalom provokacija? To je nešto što se radi da se izazove reakcija drugih ljudi. U tom slučaju je sve što radimo prvokacija. Kada niz provokacija sačinjava estetski i općenito umni sklad onda je to umjetnost.” Dakle, provokacija je izazivanje reakcije, a uspjeh provokacije se ne mjeri količinom navodnog nacionalističkog zgražanja nego naprosto – intenzitetom reakcije.
A kad im je na Iskonu postavljeno pitanje što je poruka spota “Rado Srbin ide u vojnike (Pička) “, odgovorili su: “Poruka nama još nije posve jasna. Što ti misliš?” Vjerujem da su manje-više isto mogli reći i za cijeli album. I nemam ništa protiv, jer smatram da ono “što je pjesnik htio reći” nije pretjerano značajno u doživljaju umjetnosti. Pa valjda je najvrijednija ona umjetnost koja se može interpretirati i doživjeti na što više različitih načina! Dragocjenost “Bombardiranja Srbije i Čačka” i jest u tome što je raskošno gusta trpeza audiovizualnih stimulansa – simbolično bombardiranje toliko je neumorno temeljito da ne ostavlja prostora ravnodušnosti. S čim, ili kim, se Let 3 tu sprdaju? Hrvatima, ili Srbima? Narodnjacima, ili rockom? Slušateljima, ili samima sobom?
Mislim da ne postoji jednoznačan odgovor. A pokušaji nametanja jednoznačnih odgovora više govore o onima koji ih nameću nego o Letu 3. Primjerice, Ilko Čulić je album proglasio “komandoskim napadom na turbo-folk izvedenim njegovim oružjem”, očito odbijajući pojmiti mogućnost da Let 3 nisu na njegovoj valnoj duljini borbe protiv turbofolka kao kancerogenog tkiva u urbanom krajoliku pop-kulture ili štatijaznam. Let 3, pak, kažu: “Mi uopće ne zbijamo šalu, time se bavila Top lista nadrealista. Mi stvaramo nova značenja, sastavljamo ih od mnogo štošta, ima u tome puno humora, ali nema parodiranja.”
“Bombardiranje Srbije i Čačka” je ultimativan dokaz protiv stare teze da glazba i humor ne idu zajedno. Idu, idu, o da! Fora je u tome da je brak skladan tek kad glazbena polovica para dominira – dakle, kad nije riječ o uglazbljenom vicu, nego o glazbi koja je dobra već sama po sebi, a vicevi dođu samo kao dobrodošao bonus.
Naravno, sve ovisi o perspektivi. Čitajući reakcije po svakojakim forumima, uočio sam zamjetan broj ljudi kako se žale da je album konceptalno snažan ali glazbeno slabašan. S tim se… ne bih složio. Jest da sam se nakon najavnog EP-singla pribojavao kako će “Bombardiranje” biti neprohodna frankenštajnovska papazjanija… ali, ustvari, “Bombardiranje” je iznimno pažljivo razrađen, kompaktan i koherentan komad kontroliranog ludila, s rasipnim bogatstvom detalja dostojnim jednih Basement Jaxx. S narodnjacima se ne “zajebavaju” ništa manje ili više nego s rockom: u pristupu objema svijetovima iskazuju dubinsko poznavanje materije, kao i srčano poštivanje – ali sa zdravom količinom kreativne neozbiljnosti i nehaja.
“Bombardiranje” je ujedno i, da, jako smiješan album. Međutim, nakon što ga naučiš napamet i prestaneš se smijati, ostaje more himničnih budnica koje nose nepogrešiv zvučni pečat Leta 3. Što je posebno impresivno kad se uzme u obzir kako se album pretežno sastoji od obrada! Nemojte da vas obeshrabre najavni singlovi (koji su među najslabijim stvarima na albumu) – “Bombardiranje Srbije i Čačka” svakako se mora čuti. Ne znam kako će vam zvučati… ali mogu vam garantirati da nećete ostati ravnodušni.
No, ipak, zadnju EPP-riječ prepustio big Mrletu: “Ljudi stalno troše velike pare za raznorazne užitke, na drogu, alkohol, kocku, golf, masažu, seks. Let 3 opali kurcem i sluhom po ušima, očima, čelu, mozgu i guzici za malo love. Doživjeti ugodu veselja, pa i iritacije i uvrede, za sitnu paru, nije mala stvar.”
Objavljeno
