Intervju Stvarnost se rijetko kad izvršava prema određenom algoritmu. A to, složit ćete se, predviđanje budućnosti čini prilično nezahvalnim poslom. Makar posjedovali sposobnost dedukcije dostojnu Sherlocka Holmesa postoje više nego pristojne šanse da će vas u dogledno vrijeme ljudi okarakterizirati kao kratkovidne i glupe. Od fragmenata koje imamo o predmetima naših interesa doista je teško složiti sliku budućnosti. Vrijedi to i u slučaju Stojedinice.
Radio 101 stvoren je u jesen 1996. godine. To je ishodišna točka njegove povijesti koja se grana u dva smjera. Jedan ide nešto više od desetljeća natrag kada je osnovan Omladinski radio, a drugi nešto više od desetljeća naprijed ili, ako baš hoćete, do ovog trenutka. Ali vratimo se zasad na ishodište. Stotine tisuća ljudi okupljenih na demonstracijama na Jelačićevom trgu stvorile su Stojedinicu. Prijetnja oduzimanjem koncesije za emitiranje omiljenog radija predstavljala je metonimiju Tuđmanove autokratske vladavine koja je tada bila u zenitu. Pod realnom prijetnjom eskalacije nereda centralna je vlast popustila i Stojedinica je mogla nastaviti s radom. Mala pobjeda za narod, a velika za radio. Status lučonoše u mračnim vremenima pratio je Stojedinicu još par godina. Prosvjed je postao opće mjesto unutar suvremene hrvatske povijesti. Koncentrični su krugovi odašiljani svakodnevno iz Gajeve u naše domove zbog tradicije i radi tradicije. Ali… svijet se mijenjao, a radio je ostao isti.
Mijena milenija poklopila se s društvenom mijenom u Hrvatskoj. Velika državnotvorbena priča je preko noći završila. Odjednom ulazimo u eru postmodernog kapitalizma. Stojedinica se u novoj situaciji ne snalazi najbolje. Uređivačka i programska politika ne prilagođavaju se novim vremenima. Kadar se iz ovih ili onih razloga osipa. Paralela s Feralom, unatoč svim razlikama, nameće se sama po sebi. Što je u pozadini svega toga? S nestankom neprijatelja nestalo je i unutarnje kohezije na radiju. Dominantno opozicijskim medijima za samoodređenje bila je potrebna jednako dominantna suprotstavljena autokratska figura. Tuđman je tek smrću uspio učiniti ono što mu za života nije polazilo za rukom – ugasiti Feral i ištekati Stojedinicu. Iako su i u trenutku svojeg pada za tri koplja bolji od svake konkurencije, mislim da rekonceptualizacija prošlosti putem dekadencijske perspektive – koliko god reduktivna bila – nudi dobar interpretacijski okvir unutar kojeg se moramo kretati kad razmišljamo o sudbini nekadašnjih simbola otpora.
Da nešto ne štima u redakciji Stojedinici saznali smo putem agresivne reklamne kampanje u dvije faze. Prva se sastojala od postavljanja jumbo plakata koje je krasila fotografija salastog čovjeka koji, sudeći prema priloženom, ne zarađuje kruh u porno industriji. Nakon što je tankoćutna hrvatska javnost poslala par prijava na policijsku adresu, vitalni organ dotičnog salastog muškarca prekriven je iznosom duga Stojedinice prema ovim ili onim državnim institucijama. Marketing je očito pogodio u sridu. Ovih dana ne možete dovršiti najobičniji kuloarski razgovor bez da ne čujete koju o dimenzijama reproduktivnog organa onog saleše s plakata ili, ako ste bolje sreće, programskim potezima nove uprave Stojedinice koji se – zanemarujući odveć često nužni kondicional – najavljuju u svim medijima. Iskreno, ako se iskoprcaju iz dugova, želim da im muze budu bar pinku naklonjenije nego pri kreiranju Gole činjenice. Ne zato što onaj penis posebno vrijeđa suptilnost mog oka, već zato što prvu – al’ ono – baš prvu slikovnu asocijaciju na stanje u kojem su se našli nije nužno naglašavati sloganom. Svaki dan kad prolazim Savskom kao da me autor plakata udari laktom u rebra ne bih li shvatio vic.
Informacije koje kruže medijima daju dosta štofa za razmišljanje. Zbog nelikvidnog poslovanja Radio 101 nalazi se pred stečajem. Uzmimo da smo svi mi stari socijalisti i da smatramo kako ne bi bilo pametno kao kriterij uspješnosti rada hipostazirati financijsku dobit. Nije jasno trebamo li dati podršku Stojedinici, ali je jasno da joj je ne trebamo a priori uskratiti.
Podignuta je prijava protiv bivšeg predsjednika Radija 101 – Darija Duspera. To vam je, tek da znate, onaj megacar koji tvrdi da porezi i doprinosi državi nisu plaćani jer su na taj način on i njegova raja željeli pokazati svoju neovisnost o državi!?! Taj smioni emancipacijski postupak koštao je državu do danas 19 000 000 kuna. Kako je, pobogu, došlo do toga? Da je vas ili mene uhvatio taj libertinski sentiment ne bi prošlo dugo, a država bi nam prvi put pokucala na vrata. Dok kažeš keks konfiscirala bi sve što nije čavlima zakucano za parket. Drugi put bi pokucala da uzme i ono što je čavlima zakucano za parket. A ako bismo i dalje ostali uporni neplatiše – vratila bi se treći put – po čavle. Sad su sve financijske makinacije nahrupile na svjetlo dana. Prilično je nelagodno tražiti oprost od duga igrajući samo na kartu fetišističkog odnosa kojeg Zagrepčani imaju prema svom omiljenom radiju i svaljujući krivicu na tamo nekog mufljuza. Ali, za potrebe kolumne, zatvorimo još jednom oči pred neugodnim činjenicama. Kako to nova uprava može osoviti na noge posrnuli radio?
Država bi, prema planovima novog predsjednika Uprave, trebala otpisati dio duga na ime PDV-a i doprinosa, dok od Grada Zagreba očekuje financijsku injekciju kako bi se banke odobrovoljile da daju kredit za nastavak poslovanja Radija. Zašto baš Zagreb? Zato što je Zagreb bio u suvlasništvu Radija 101 s udjelom od 25 posto dok taj udjel prije nepune dvije godine nije prodao današnjim suvlasnicima – zaposlenicima same Stojedinice. Kako dug nije od jučer ispada da je i Grad participirao u radu Nadzornog odbora 101-ce pa da i on snosi kakvu-takvu odgovornost u svemu tome. Ovakav plan vodi na mjesto od kojeg, kako god okrenete, nema više Radija 101 kakvog smo znali i voljeli. Rastavimo stvar na slučajeve, pritom bezobrazno generalizirajući o publici 101-ce i nešto manje bezobrazno o njenoj politici prema aktualnoj zagrebačkoj vlasti. Ako:
a) ne dobiju lovu od zagrebačkih vlasti najvjerojatnije propadaju, a zagrebačka vlast ostaje loša na način na koji smo i mi i 101-ca govorili da je.
b) dobiju lovu od Zagreba potpisuju ugovor s vragom. Primljena lova pokazuje da 101-ca više nije što je bila, a zagrebačka vlast se pokazuje još gorom nego što smo je smatrali jer je uspjela uništiti još jednu stvar koju smo voljeli.
Evo što na to kaže Milan Ovlašteni Bandić: “Molili su me ljudi iz vodstva Radija 101 da budu potpuno neovisni i mi smo svojih 25 posto uložili u tu neovisnost. Bilo kakva intervencija Grada bila bi uplitanje u politiku te kuće.” Stojedinica Bandića moli za milostinju, a Bandić odbija zato što bi ga to dovelo u sukob interesa. Tko je ovo mogao predvidjeti prije dvadeset godina ili prije deset godina ili prije pet godina ili, ma eto, prije samo godinu dana?!?
Budućnost doista nikad nije što je nekad bila.
ObjavljenoObjavljeno
