Kritika Iako se znanstvenofantastična književnost često smatra žanrovskom, i prema njoj se iz pozicije tzv. književnosti glavnog toka ili mainstreama nerijetko gleda s visoka, brojni su pisci mainstreama posizali za SF-om, osobito da napadnu suvremene društvene trendove. Neka djela, koja danas smatramo SF-om, sigurno nisu ni mišljena niti nastala kao takva, primjerice Orwellova 1984. ili Huxleyev Vrli novi svijet. Margaret Atwood, koja je u više navrata napisala čiste SF romane (Sluškinjina priča, Gazela i Kosac), izričito je odbijala da joj se knjige tako klasificiraju.
I u hrvatskoj književnosti, SF se često koristio za kritiku društva. Vidljivo je to već kod generacija stasalih u doba Siriusa, kad je domaća SF novela progovorala o autoritarnom jednopartijskom sustavu ili, na širem planu, hladnoratovskom ludilu. Također, i pisci koji inače nisu bili SF-ovci zalazili su u znanstvenu fantastiku, manje ili više uspješno. Primjeri iz 1970-ih mogli bi biti Branko Belan (Utov dnevnik i prateće novele) i Hrvoje Hitrec (Ur, te dječji roman Eko Eko), a u 1990-ima Ivo Brešan s romanom Astaroth, te Boris Dežulović (Christkind). Naravno, i unutar tzv. žanrovskog SF-a ima izvrsnih romana koji se osvrću na kaos koji smo prošli u našoj recentnoj povijesti (Ivan Gavran: Sablja).
U zadnje vrijeme, nekoliko se autora opet zaputilo u SF vode da bi se osvrnulo na katastrofu u koju plovi hrvatsko društvo. Možemo tu spomenuti mladog Franju Janeša i njegov roman Formula za kaos, ali i Edu Popovića s romanom Lomljene vjetra. Ostaje vidjeti hoće li to biti trend u hrvatskoj književnosti, te kako će se prema njemu odnositi mainstream. Jer, činjenica je da je u našim književno-kritičarskim krugovima SF poprilično ignoriran, pa i prezren.
Razgovarat će se o odnosu znanstvene fantastike i mainstreama. U kojoj mjeri se SF može koristiti za kritiku suvremenog društva i pogubnih pojava u njemu? Zašto baš znanstvena fantastika, a ne tzv. stvarnosna proza? Kakav je odjek takvog pristupa u književnoj javnosti? Konačno, koliko žanrovske etikete imaju smisla?
Tribinu osmišljava i vodi Aleksandar Žiljak, ilustrator, pisac i urednik časopisa UBIQ, a gost je Franjo Janeš, dobitnik nagrade SFERA za 2011. za roman Formula za kaos. Tribina će se održati u utorak, 19. lipnja, u 19 sati.
