Kritika Promenjiva priroda fenomena suicida, njegova nova značenja u svijetu u kojem danas živimo, kao i simbolički učinak simulacije tog gesta u kontekstu umjetničke prakse ekskluzivna su tema javnog razgovora između umjetnika Slavena Tolja i kustosa Marka Stamenkovića, najavljenog za nedjelju 3. srpnja, s početkom u 21 sat, u Art radionici Lazareti u Dubrovniku.
Simulacija, inscenacija i/ili izvedba suicidalne geste prevazilaze pitanje isključivo individualne smrti: naprotiv, javna i strateška performativnost suicidalnog “rukopisa” postala je ona bio-politička spona preko koje se odmjerava napetost između pojedinačnih građana i društvenog korpusa kojem pripadaju. Suicid ne predstavlja više samo anoniman izraz ekstremno auto-destruktivne individualne geste, već i znak organiziranog, insceniranog i orkestriranog performativnog akta koji – bilo da je u pitanju jedinka ili kolektiv – postaje sve očigledniji na transnacionalnom nivou. Značenje rituala samoubojstva, inspiriranog latentnim (intimnim) ali i otvoreno političkim (ideološkim) motivima, kroz praksu sve učestalijeg “građanskog suicida” preusmjerava se s vlastitog tijela (tijela realne ili simboličke žrtve, tela podanika u sistemu vlasti) ka reprezentima moći (tijelu gospodara, tijelu koje ima moć da vlada, tijelu koje u sistemu vlasti ima privilegiju kontroliranja društvenog organizma).
