Blic Razgovor Spekulativni dizajn u “stvarnom svijetu” održat će se u srijedu, 19. listopada, u 19 sati u Galeriji umjetnina, u sklopu izložbe “Spekulativnost – post dizajnerksa praksa ili nova utopija?” i radionice spekulativnog dizajna Interakcije 2016. koja se odvija na Umjetničkoj akademiji.
U razgovoru će sudjelovati James Auger (bivši nastavnik na legendarnom Designing Interactions odsjeku na Royal College of Art u Londonu, a danas na Madeira Interactive Technologies Institute i suosnivač bloga Crap Futures), Demitrios Kargotis (dio dizajnerskog dvojca DashnDem iz Londona, suradnika na Goldsmiths, University of London i Birmingham City University), Pedro Oliveira i Luiza Prado (partneri dizajnerske istraživačke prakse A Parede, koja djeluje pri doktorskom studiju na Universität der Künste Berlin), Regine Debatty (utemeljiteljica kultnog bloga we-make-money-not-art), Matt Ward (pročelnik Odsjeka za dizajn na Goldsmiths Sveučilištu u Londonu) i Mirko Balducci (suosnivač talijanskog multidisciplinarnog laboratorija/mreže Nefula).
Spekulativni dizajn je kritička dizajnerska praksa koja obuhvaća ili je u relaciji s nizom sličnih praksi koje nalazimo pod nazivima: kritički dizajn, dizajn fikcija, dizajn budućnosti, antidizajn, radikalni dizajn, propitkujući dizajn, diskurzivni dizajn, kontradiktorni dizajn (eng. adversarial), futuristička imaginacija (eng. futurescape), umjetnički dizajn (eng. design art), tranzicijski dizajn i dr. Radi se o diskurzivnoj djelatnosti utemeljenoj na kritičkom razmišljanju i dijalogu koja propituje dizajnersku praksu. Međutim, spekulativni dizajnerski pristup proširuje kritičku praksu korak dalje, prema imaginaciji i vizijama mogućih scenarija.
Kroz svoju imaginaciju i radikalni pristup, koristeći dizajn kao medij, tjera na razmišljanje, podiže svijest, propituje, provocira djelovanje, otvara rasprave te može ponuditi alternative nužne današnjem svijetu. Kritičari trenutno dominatnog pristupa spekulativnoj praksi koje karakteriziraju kao “eurocentrične”, naglašavaju njegovu pretjeranu fokusiranost na estetiku (na vizualnoj i narativnoj razini), bježanje u distopijske scenarije, samodopadnost te odvojenost od stvarnog svijeta. Kritičari ovakog “eurocentičnog” pristupa ističu njegovu privilegiranu “zapadnjačku” poziciju i naglašavaju da se kritičnost može ostvariti samo izvan ove komforne zone, pogledom i aktivnostima u “stvarnom svijetu”.
