Kritika Kustoski kolektiv KUĆĆA, koji čine Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović, u subotu, 31. listopada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavlja cjelodnevni međunarodni program CUTE BUT PSYCHO. Riječ je o središnjem događaju istoimenog godišnjeg programa koji se bavi tehnologijom, identitetom, potrošnjom i kulturom slatkog.
Publiku očekuju projekcije, razgovori i četiri performansa Daniela Felsteada i Jenn Leung, Esbena Weilea Kjæra, Liine Magnee, Selin Davasse i Luce Bonamorea. Njihovi radovi polaze od privlačnih površina popularne kulture, internetskih slika, mode i javnog spektakla kako bi razotkrio odnose moći, ranjivosti i kontrole koji se iza njih skrivaju. Program je raspoređen po neuobičajenim lokacijama unutar muzeja, od podzemne garaže do auditorija dvorane Gorgona, a publika se tijekom dana može kretati između radova i vraćati im se.
Felstead i Leung predstavljaju trilogiju I’m So Janky. Polazeći od pojma jankspace, autori istražuju nesklad između obećanja automatizirane tehnološke budućnosti i nesavršene, često apsurdne svakodnevice u kojoj već živimo. Kroz rad vodi glas Julije Fox, koju autori opisuju kao kulturnu pojavu kakvu umjetna inteligencija ne bi mogla stvoriti. Felstead djeluje na sjecištu mode, tehnologije i kulture, a Leung u svojem istraživanju povezuje neuroznanost i računarstvo.
Liina Magnea živi u Berlinu i u svojoj praksi povezuje glazbu, performans i filmsku dramaturgiju. U performansu Ssassins Creed (Lady Says Stop) kroz lik policijske službenice u krizi bavi se mehanizmima institucionalne moći, iskustvima poniženja i nevidljivosti te opravdavanjem nasilja obećanjem promjene. Njezini su radovi dosad prikazani u berlinskim institucijama KW Institute for Contemporary Art i Volksbühne te u luksemburškom MUDAM-u.
Koreograf i performer Luca Bonamore, koji je radio i u bečkom Volkstheateru, u izvedbi (boys)friend polazi od iskustva queer egzistencije u javnom i polujavnom prostoru. Krećući se kroz publiku, izvodi niz mehaničkih poljubaca i akrobatskih figura. Ponavljanjem se intimna gesta postupno pretvara u koreografski materijal i pitanje pristanka, bliskosti i izloženosti.
Selin Davasse, umjetnica iz Ankare koja živi u Berlinu, u performansu She-Pigeon daje glas golubici. Golubicu iritira to što su je ljudi proglasili gradskom štetočinom, pa ona govori o politikama prljavštine, gađenja i isključivanja te o odnosu ljudi i životinja u zajedničkom prostoru.
Danski umjetnik Esben Weile Kjær u svojim radovima spaja performans, skulpturu i instalaciju i oslanja se na vizualni jezik mladenačke kulture i noćnog života. Izvest će dvadesetominutni performans SUN!, koji završava eksplozijom žutih konfeta. Uz njega predstavlja i novu napuhanu skulpturu u obliku golemog krpelja, prekrivenog uzorcima kao što su tie-dye, životinjski printovi i kamuflaža.
