Kritika U sklopu predstavljanja ovog romana javnosti će biti prezentiran cijeli paket od pet knjiga u sklopu dogođaja Domino efekt: pometimo ožujak knjigom koji će se održati od 16. do 27. ožujka. godine na različitim lokacijama u gradu. Predstavljanje edicije Hervéa Guiberta u izdanju udruge Domino bit će održano u petak, 16. ožujka u 18 sati.
Hervé Guibert kultni je francuski pisac osamdesetih godina prošloga stoljeća koji se za svog života bavio filmom, fotografijom i novinarstvom. Autor je koji svojim pisanjem prenosi vlastito bogatstvo širine svjetonazora, oslobođenosti skrupula. Preminuo je 27. prosinca 1991. godine od posljedica AIDS-a. Njegova bolest jedan je od glavnih motiva koji se provlače kroz knjige Citomegalovirus, Moji roditelji, Samilosni protokol, Lud za Vincentom i Mauzolej ljubavnika.
Početak serijala započeo je romanom Citomegalovirus kojega se također naziva i Bolničkim dnevnikom pošto donosi Guibertova intimna opažanja tijekom tri tjedna boravka u bolnici, kojim se suočava sa svojim strahovima od AIDS-a i citomegalovirusa zbog kojeg mu prijeti sljepilo. U milozvučju medicinskih pojmova i kratica, pomnim bilježenjem bolničke svakodnevice i vlastitog iskustva s ciljem procjene mogućnosti preživljavanja traume, Guibert progovara o gorčini bolovanja od AIDS-a u vakuumu hladnoće bolničkih i ljudskih odnosa.
Logični nastavak dolazi u romanu Moji roditelji koji je autobiografski te ocrtava skoro cijeli piščev život, a gotovo sve osobe u toj nekonvencionalnoj obitelji prate sjene iz prošlosti. Ipak, u Guibertovom evociranju djetinjstva nema mjesta idealiziranju tog pronađenog izgubljenog vremena. Njegovo otvaranje škrinja vlastite povijesti nemilosrdno je suočavanje s demonima djetinjstva, odrastanja, ranog otkrivanja spolnog i umjetničkog identiteta.
Samilosni protokol svojevrsni je nastavak Guibertova najpoznatijeg i najprevođenijeg djela koje je postalo klasik suvremene queer literature – Prijatelju koji mi nije spasio život. Guibert, koji i sam umire od posljedica AIDS-a, na vrlo direktan način dijeli svoju svakodnevnicu sa čitateljima, a ta svakodnevnica se sastoji od redovitog uzimanja lijekova, mučnina, razgovora s prijateljima i odlaska na odmor.
Velika Guibertova patnja najviše se osjeti u njegovom romanu Lud za Vincentom kojega je posvetio svojoj velikoj ljubavi i opsesiji prema Vincentu te ima potrebu odrediti biološki trenutak kada na kraju gubi ljubav svog života. Vincent biološki započinje svoj odlazak s ovoga svijeta u noći s 25. na 26. studenog 1988. godine. Popio je litru tequile, popušio travu, posnifao kokain i bacio se s trećeg kata s ogrtačem za kupanje umjesto padobrana. Umire 29. studenog 1988. godine, dok Hervé umire 27. prosinca 1991. godine, čak tri godine nakon svoje ljubavi. Hervé je ludo zaljubljen u Vincenta. Vincent osjeća Hervéa. Hervé ima potrebu bilježiti Vincenta i bilježiti svoj odnos prema njemu. Ovaj roman, posveta je njegovoj ljubavi.
Serijal Hervéa Guiberta završava romanom Mauzolej ljubavnika koji je nekoliko romana u jednom i koji istovremeno odbija romanesknu formu, prema Guibertovim riječima, građen je kao mauzolej za tijela ljubavnika. Petnaest godina bilježaka o nemogućoj ljubavi, osamljenosti, seksu, snovima, homoseksualnosti, čitanju i pisanju, fotografiji, obitelji, bolesti i strahu od smrti, prate životna zbivanja glavnog lika, novinara sa spisateljskim aspiracijama koji nikad ne realizira svoj zamišljeni roman, ali ga nikad ni ne prestaje pisati.
