Novi dvobroj Frakcije u cijelosti određen temom Umjetnički rad u doba štednje pokušao je artikulirati početne korake materijalističke analize kroz pitanja političkog stanja i ekonomske logike javnih financija određenih tzv. mjerama štednje, konstituiranja autonomnog polja umjetnosti iz perspektive uspostave tržišta najamnog rada, političke funkcije kulture, odnosa između kulturnih politika i politika visokog obrazovanja i mehanizama funkcioniranja medijskog polja, umjetničkog tretiranja političko-ekonomskih uvjeta reprodukcija i logike umjetničke radne samoorganizacije i metoda proizvodnje.
Teren nastavka artikulacije problema i kontradikcija konkretna su iskustva kontura suvremenog umjetničkog polja, njegova društvena funkcija i potencijali političke subjektivacije. Polazeći od pretpostavke da društvena pozicija i funkcija suvremene umjetnosti nisu plod umjetničkih agendi već ishod širih društvenih procesa rasprava će se kretati kroz i oko granica, uvjeta i efekata suvremene umjetničke proizvodnje s naglaskom na specifičnosti postjugoslavenskog konteksta. Ekonomska kriza ogolila je mehanizam kriterija progresivnosti unutar suvremene umjetnosti, tj. disparatnost tih autonomnih kriterija u odnosu na šire društvene kriterije političke progresivnosti. Fiskalna fragilnost reaktualizirala je stara pitanja koja su se u društvima znanja i kreativnosti činila izlišnima i potvrdila nemogućnost artikulacije koherentne i progresivne kulturne politike izolirano od reartikulacije obuhvatnijih društveno-ekonomskih procesa.
Socijalna infrastruktura nezavisne kulture i umjetnosti u svojoj reprodukciji tavori između klijentelistički koruptivno fundirane distribucije javnih financija i logike izvrsnosti europskih fondova koja uspostavom društveno dekontekstualiziranog europskog kreativnog prekarijata priječi formiranje lokalne autonomne kulturne politike.
S obzirom na zadani okvir sudionici će raspraviti eventualne drukčije modele umjetničkog organiziranja i financiranja. Iz te perspektive problemski će izdvojiti tri aspekta koji ju neminovno prate – problem političkog organiziranja i borbe s obzirom na zavisnu poziciju umjetnika i organizacija, tj. logiku svakodnevnog preživljavanja koja eliminira manevarski prostor za dugoročniju političku borbu i promjenu pozicije zavisnosti; ovisnost realizacije progresivnijih infrastrukturnih i organizacijskih modela o progresivnijim društveno-ekonomskim uređenjima, kao u primjerima jugoslavenskog samoupravnog socijalizma ili zapadnjačkog welfare statea, tj. koliki je doseg borbe unutar ograničenog kulturnog sektora i koliki je doseg javne mobilizacije i ovisnost eksplicitnog umjetničkog tretiranja političkih i društvenih problema o institucionalnoj i društvenoj pozicioniranosti umjetničke proizvodnje, tj. kako drukčije modeli organiziranja mijenjaju društvenu relevantnost umjetničkih iskaza. Presudnost raspravljanja navedenih pitanja ogledna je u sve intenzivnijoj neoliberalnoj artikulaciji navodno jedine opozicije – konzervativizam nacionalne baština vs. kreativne industrije.
Sudionici: Vida Knežević, Kontekst Kolektiv, Beograd; Marko Miletić, Kontekst Kolektiv; Vesna Vuković, BLOK; Borut Šeparović, Montažstroj i Branimira Lazarin.
Moderator je Marko Kostanić. Događaj je najavljen za petak, 6. srpnja u 19 sati.