Predavanja G. M. Tamása

srijeda, 13.03.2013. - petak, 15.03.2013.
g_m_tamas_portret_630

Prvo predavanje naslova Dvostruki mit o srednjoj klasi, koje organizira Centar za radničke studije, Gáspár Miklós Tamás održat će 14. ožujka u 20 sati u net.kulturnom klubu mama. Tom prilikom Tamás će govoriti o povijesnim promjenama unutar srednje klase, očekivanjima koja od nje danas ima država te samopozicioniranju srednje klase u ovom, antiegalitarnom, vremenu. “Kao što je dobro poznato, jedna od najotpornijih ideja u Istočnoj Evropi poslije 1989. glasi da stabilnost ‘demokracije’ (tj. liberalni kapitalizam plus predstavnička vlada zasnovana na višestranačkoj strukturi i podjeli vlasti) ovisi o brojnoj i zadovoljnoj srednjoj klasi. U trenutku kad su državni resursi na najnižoj točki otkad se pamti, jagma za njima postaje bezobzirna. ‘Ekonomija’ kao takva (u Istočnoj Evropi ne postoji ekonomija u tradicionalnom smislu) ne može pomoći, i borba za državne resurse koji su smanjeni do neprepoznatljivosti (a to je i objašnjenje očito mitskog sjećanja na fiktivna bogatstva ‘realsocijalističke’ epohe) jedini je preostali smjer djelovanja za srednju klasu. Tu borbu pogrešno se naziva ‘korupcijom’. Ona je jedini način.

Kombinacija takozvane korupcije i moralističkog i biopolitičkog antiegalitarizma znak je vremena. Srednja klasa sanja o državi. Ali i država sanja. Sanjala je o predanoj, revolucionarnoj klasi intelektualnih radnika koja bi bila stvarna većina u tržišnom ‘socijalističkom’ društvu budućnosti, a danas sanja srednjoj klasi kao stabilnoj, konzervativnoj, patriotskoj i konformističkoj buržoaziji bez kapitala koja bi mogla osiguravati disciplinu potrebnu društvu koje ne može prehranjivati svoje građane. Kao što se Partija razočarala u svojim očekivanjima, tako će se i suvremena kapitalistička država na periferiji ili poluperiferiji razočarati u svojim snovima o dobrom poretku”, stoji u najavi predavanja. 

Idući dan, 15. ožujka s početkom u 19 sati Tamás će se pridružiti projektu Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?) koji kustoski kolektiv WHW do kraja mjeseca provodi u zagrebačkoj Galeriji Nova, te će održati predavanje naslova Još jednom o postfašizmu. “Postfašizam u biti je radikalan oblik prisilne nejednakosti u kojem se legitimnost nejednakosti definira biološki (a ne samo rasno!) i u moralizirajućem smislu. On je izraz smrti socijalne države, nakon koje se traži razloge za isključivanje raznih grupa – ‘manje vrijednih’ rasa i kultura, žena, gejeva, starih, mentalno bolesnih, les classes dangereuses, imigranata, intelektualaca i svakojakih buntovnika (‘neprilagođenih’), nezaposlenih, beskućnika itd., itd. – i za mobiliziranje dijela ‘subalternog’ stanovništva protiv onih korisnika državnih resursa koji se iz bilo kojeg razloga odbijaju prilagoditi i biti poslušni.

Proleteri i lumpenproletarijat koji 1920-ih i 1930-ih napadaju radnički pokret nisu se toliko razlikovali od današnjih siromaha koji iskazuju vatrenu podršku demontiranju socijalne pomoći, potpore za nezaposlene, besplatnog obrazovanja i besplatne zdravstvene skrbi. Razorna strast usmjerena protiv jednakosti bit je fašizma, i tada i sada. 

Takozvani konzervativni argument protiv ljevičarskih elita – ‘kulturalnih marksista’, kako ih je, tj. nas, prikladno nazvao ubojica Anders Behrens Breivik u svom vrlo zanimljivom manifestu – glasi da oni njeguju ono što je Nietzsche shvaćao kao ropski mentalitet i ogorčenost slabih, tako da jednakost više nije pitanje mnogih nego manjine, i on je srž postfašizma. Jer postfašizam – vjeran svojim davnim liberalnim korijenima – uopće ne vjeruje da postoji narod. Svaka afirmacija pravnog dostojanstva i jednakosti u bogatstvu (što su prvotno bile liberalne ideje koje su u međuvremenu migrirale na ljevicu) za postfašista znači ili urotu ili utopiju. Na predavanju ćemo govoriti o tim urotama i utopijama”, istaknuto je u pozivu.

Tamás je studirao filozofiju i klasičnu filologiju u Rumunjskoj. Bio je jedan od najznačajnijih protivnika rumunjskog i mađarskog realsocijalizma. Predavao je u Budimpešti (ELTE, odnosno CEU), zatim na sveučilištima u inozemstvu (Oxford, Chicago, Georgetown, Yale, Columbia, itd). Godinama je bio istraživač u različitim gradovima (Pariz, Beč, Berlin). Početkom 1990-ih bio je direktor Instituta za filozofiju u Budimpešti. Trenutno je predsjednik Zelene ljevice. Njegovi radovi su prevedeni na 14 jezika. Bavi se, prije svega, filozofijom politike. Sredinom 1990-ih je postao jedan od glavnih ljevičarskih intelektualaca Istočne Evrope. 


Povezano