Intervju U utorak, 20. prosinca u 19 sati predavanje pod naslovom Privatna tržišta rada i opći skepticizam u umjetnosti održat će Maja Breznik, istraživačica na ljubljanskom Mirovnom inštitutu, docentica sociologije kulture.
Predavanje će započeti preispitivanjem tehničke i društvene podjele rada (Harry Braverman, 1974) u 20. stoljeću sve do recentnog fenomena prekarijata. Mnoge rasprave, pogotovo u umjetničkim krugovima, stvaraju dojam posebne pogođenosti kulturnih radnika procesom prekarizacije, uz naglašavanje njegove međuovisnosti s pojavom takozvanog “kognitivnog kapitalizma”. Prekarnost kulturnih radnika može se objasniti konceptom ”autonomni rad druge generacije” Sergija Bologne. Talijanskom terminu “lavoro autonomo” korespondiraju “professionals” u engleskom i “profession liberale” u francuskom: navedeni termini su izvorno obuhvaćali visoko kvalificiranu radnu snagu (odvjetnici, doktori medicine, znanstvenici, umjetnici), zanatlije, sitne trgovce i seljake (Bologna naziva navedene slučajeve “autonomnim radom prve generacije”). Ovakav tip radnih aranžmana (često u formi samozaposlenja) nedavno se proširio i među niže kvalificiranu radnu snagu – industrijske i uslužne radnike, kao i “kognitivne radnike” svih vrsta. U krajnjem slučaju, procesi prekarizacije rezultiraju različitim šokantnim tipovima “prisilnog rada”, “legalizirane trgovine ljudima” i “privatnim tržištima rada”.
U nastavku, predavanje će se baviti pitanjem zašto kulturni prekarijat kao zasebno polje istraživanja može ponuditi samo polovične rezultate. Eksploatacija kulturnih radnika ima i svoju drugu stranu – samoobmana umjetničke sfere s obzirom na i dalje prisutnu nadmoć vrlo tradicionalnih vrijednosti u umjetnosti. Fundamentalno pitanje (koje se obračunava s “proizvodnjom umjetnosti” u vrlo materijalističkom smislu) je prilagodba sistema umjetnosti kapitalističkom načinu proizvodnje kao preduvjetu za eksploataciju kulturnih radnika. Fokusirajući se na logiku umjetničke proizvodnje kroz predavanje će Maja Breznik pokušati objasniti zašto je nužno suzbiti “opći skepticizam u umjetnosti” kako su ga elaborirale historijske avangarde prije gotovo stotinu godina.
Maja Breznik je autorica i su-autorica knjiga Obrt in učenost. Topografija renesančne gledališke prakse (Koper, 2003), Kulturni revizionizem/Cultural Revisionism (Ljubljana, 2004), Knjižna kultura (Ljubljana, 2005), Kultura d.o.o. (Ljubljana, 2006) i Kultura danajskih darova (Ljubljana, 2009). Područja njenih istraživanja su kulturna politika, kulturna povijest i sociologija kulture.
*Predavanje će se održati na engleskom jeziku.
U srijedu, 21. prosinca u 18 sati predavanje pod naslovom Uloga kulture u uvođenju poduzetničke logike u upravljanje gradom održat će Lidija Radojević, magistrica antropologije.
Deindustrijalizacija gradova koja je za sobom ostavila visoku nezaposlenost i iziskuje “strukturalne promjene”, temeljito i destruktivno je utjecala na organizaciju i funkcioniranje gradova. Gradovi su se morali suočiti s fundamentalnim promjenama, kako u upravljanju gradskim prostorima tako i u funkcioniranju grada kao cjeline. Nestanak tvornica i poduzeća transformativno je utjecao na preuzimanje investitorske uloge unutar ekonomski opustošenog područja, tako da je sam grad preuzeo tvornički način rada, a gradska je uprava zamijenila upravljačku funkciju s poduzetničkom. Početna akumulacija kapitala, osnovnog kapitala tog poduzeća, pokrenuta je oduzimanjem ili privatizacijom javnog dobra – fizičkog javnog prostora, javnih institucija i javnih financija – kojima gradska uprava raspolože kao s privatnim kapitalom. Taj kapital ulaže, tj. daje u najam za profitabilne poslove i projekte, a da pri tome ne uzima u obzir javni interes. Posljednih desetljeća smo u gradovima zemalja razvijenog kapitalizma (posljednje desetljeće također i na domaćem terenu) svjedoci neprestanih revitalizacijskih projekata u kojima su gradske vlasti od svojih upravljačkih funkcija stvorili poduzeća usprkos porastu ranjivosti i osjetljivosti na nestabilnosti kruženja kapitala i repetitivne krize kapitalističkog sustava. Javno-privatno partnerstvo i razvoj novih tržišnih niša paradni su konji novih poduzetničkih strategija u kojima najveću ulogu igraju kultura i umjetnost. Kulturna sfera je postala polje novih profitabilnih prilika za gradove koji svoju infrastrukturu žele prenamijeniti u jedinstvene i konkurentne resurse, dosada neiskorišteno područje za kulturno-turističke pothvate.
Nakon predavanja Lidije Radojević, istog dana, u srijedu, 21. prosinca u 19 sati slijedi predavanje Kulturni rad kao apstraktni rad Primoža Krašovca, nezaposlenog doktora sociologije.
U izlaganju Krašovec polazi od aktualnih rasprava o odnosu između rada i politike, odnosno forme rada i političke organizacije. Polemika će biti jednostrana, odnosno dislocirana jer se u duhu mobilnosti i opće fleksibilnosti odvijala na različitim mjestima s različitim sugovornicima, što je donekle i prednost – omogućena je distanca nužna za refleksiju, a istovremeno je posrijedi varijanta terenskog istraživanja iz područja diletantske antropologije rada. Zaključci tog usputnog istraživanja bez korištenja znanstvene metodologije su na prvi pogled iznenađujući: na području kulturnog / kreativnog / intelektualnog rada više ne postoje (ako su ikada i postojale) distinktivne nacionalne ili lokalne kulture, već su njegove forme (barem u Europi) standardizirane i univerzalne. Internacionalna standardizacija kulturnog rada – ako ostavimo konzervativnu kulturnu politiku sa strane – nije naletjela na mnogo otpora, dok su ogromni napori uloženi u kritike komplementarne standardizacije u polju političke organizacije, što će biti i osnovna meta polemike, jer je jedan od najvidljivih efekata današnje standardizacije kulturnog rada univerzalna standardizacija indignacije prema političkoj organiziranosti i disciplini pod barjakom ireduktibilne heterogenosti, mnogostrukosti, singularnosti i sl.
U nešto manje frazeološkom jeziku – što su više kulturni i intelektualni radnici nalik industrijskim to su manje spremni udružiti se u sindikat. U izlaganju će Krašovec pokušati naglasiti da je horizont politike koja se temelji na postmodernističkim igrama razlika u najboljem slučaju nešto još više anakrono od staromodne klasne borbe – srednjovjekovni korporativizam pojedinačnih cehova – a u najgorem spontana apologetika kasnog kapitalizma.
Metodologije valorizacije ovogodišnji su program Centra za dramsku umjetnost koji se sastoji od serije predavanja posvećene teorijskim i historijskim istraživanjima odnosa između kriterija i metoda valorizacije u umjetničkom polju i onih u širem političko-ekonomskom okružju. Program se bavi artikulacijom razlika, koincidencijama, uvjetovanostima, kratkim spojevima, ideološkim srastanjima, te historijskim i geografskim specifičnostima.
Sva predavanja održavaju se u net.kulturnom klubu mama.
Program se odvija u okviru projekta Balcan Can Contemporary podržan kroz program IPA 2009 Programme – Civil Society Facility. Program Metodologije valorizacije i CDU podržavaju Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba te Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
