Kritika Na ovom predavanju gošća će raspraviti važnost metode u kontekstu umjetničkog istraživanja, i još konkretnije, utvrditi kako je raspravljanje o metodi određenog istraživanja od javnog značenja.
Čini se da umjetnički istraživački projekti kakvima se bave u Les Laboratoires d’Aubervilliers ne slijede uvijek i strogo korake koje prati klasično akademsko istraživanje. Teško je odrediti što pokreće istraživački projekt, na primjer da li objekt rada određuje metodu rada ili je taj objekt odabran prema metodološkim principima, je li pretpostavka vodi ka jednom ili nekolicini istraživačkih procesa, je li umjetnik/ca na početku rada ima ikakvu ideju o tome što će biti rezultat ili nema itd. Čini se da se mnogi projekti koji su bili ugošćeni u Les Laboratoires d’Aubervilliers bave vlastitim načinom rada ili načinima na koje drugi rade.
Umjetnički istraživački projekt uvijek je situiran, što znači da se uvijek smješta u zadani vremenski okvir te direktno ili indirektno uključuje različite tipove suradnji i interakcija s dotičnim kontekstom. Kako se radi s ovim, a kako s onim? Kako se radi u Les Laboratoires d’Aubervilliers umjesto negdje drugdje? Kako se radi u Aubervilliersu? Kako se umjetnost može ispuniti, nabiti socio- i geopolitičkim nužnostima nekog konteksta? S druge strane, nakon što je istraživač/ica u umjetnosti uklopljen/a u objekt njegovog/njezinog istraživanja, napustili smo svaku mogućnost objektivnosti kad prionemo procesu kao susretu između reaktivnih polova. Pristupiti teorijskim pitanjima na praktičan način svodi se na «razgledanje» pojmova, nastanjivanje pojmova kako bismo ih upoznali i kako bismo razaznali naš osobni odnos s tim pojmovima. Jedan od ciljeva Les Laboratoires d’Aubervilliers jest učiniti ove istraživačke metode javnima.
Ekonomija znanja u području kognitivnog kapitalizma promovira uspješnost, inovaciju i prijenos istraživanja, što je dovelo do tendencije ka standardizaciji i institucionalizaciji metodologija koje se primjenjuju u svijetu umjetnosti. Aktualna kritika ovog procesa osuđuje očiti ortakluk između svijeta umjetničkog istraživanja i neoliberalnih ekonomskih i političkih režima koji transformiraju ovo istraživanje u akademsku, kvantitativno odredivu i primjenjivu disciplinu. Čini se kao da je jedini prikladan okvir za istraživanje alat koji mu se može prilagoditi. Jedan od glavnih uvjeta koji omogućuje obnavljanje istraživanja, umjetničkih praksi i kulturnih modela jest poticati i podržavati izgradnju metoda kroz situirana djelovanja.
Nataša Petrešin-Bachelez je kritičarka i nezavisna kustosica. Godine 2010. je imenovana su-direktoricom Laboratoires d’Aubervilliers zajedno s Alice Chauchat i Grégoryjem Castéra. Od 2006. s Patricijom Falguières, Elisabeth Lebovici i Hansom Ulrichom Obristom radi na seriji seminara Something You Should Know: artists and producers today pri École des hautes études en sciences sociales u Parizu. Od 2008. do 2010. u Centre Pompidou radi kao kustosica suradnica na izložbi The Promises of the Past, koju su ko-kurirale Christine Macel i Joanna Mytkowska. Piše i objavljuje u mnogim međunarodnim umjetničkim časopisima.
Početak predavanja je u 17.30 sati.
