Intervju “Postoje, zapravo, dva moguća odgovora na ovo pitanje”, stoji u najavi za predavanje Borisa Groysa naslovljeno Istina umjetnosti: “Prvi glasi: umjetnost može zaokupiti imaginaciju i promijeniti svjesnost ljudi. Ljudi kojima se promijeni svjesnost, promijenit će i svijet u kojem žive. Ovdje se umjetnost shvaća kao vrsta jezika koji umjetnicima omogućuje da pošalju poruku. I ta bi poruka trebala ući u dušu primatelja, promijeniti njihov senzibilitet, njihove stavove, njihovu etiku. To je, recimo, idealistično shvaćanje umjetnosti – slično onome kako shvaćamo religiju i njezin utjecaj na svijet. (…) I tu dolazimo do druge mogućnosti da se umjetnošću promijeni svijet. Tu umjetnost ne shvaćamo kao proizvodnju poruka nego prije kao proizvodnju stvari. Čak i ako umjetnici i njihova publika ne dijele zajednički jezik, zajednički im je materijalni svijet u kojem žive. Kao specifičan oblik tehnologije umjetnost nema za cilj promijeniti dušu svojih gledatelja. Ona prije mijenja svijet u kojem ti gledatelji zapravo žive – a u pokušajima da se prilagode novim uvjetima u svom okruženju, mijenjaju senzibilitet i stavove. Govoreći marksističkom terminologijom: umjetnost se može smatrati ili dijelom nadgradnje ili dijelom materijalne osnove”.
Boris Groys (1947.) je filozof, esejist, likovni kritičar, teoretičar medija i priznati stručnjak za umjetnost i književnost sovjetskog razdoblja, osobito ruske avangarde. Studirao je filozofiju, matematiku i logiku na Državnom sveučilištu u Lenjingradu. Doktorat iz filozofije stekao je na Sveučilištu u Münsteru (1992.) gdje je i predavao kao docent (1994. – 1998.). Od 1994. do 2009. predavao je povijest umjetnosti, filozofiju i teoriju medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Karlsruheu gdje je i danas redovni profesor. Godine 2001. bio je ravnatelj Akademije likovnih umjetnosti u Beču (2001.) a potom voditelj istraživačkog programa Post-komunističko stanje (2003./2004.) u organizaciji njemačke Savezne kulturne fondacije. Na New York University (Faculty of Arts and Science) postao je izvanredni profesor 2005. a potom 2009. redovni profesor rusistike i slavistike.
Njegovi radovi pokrivaju područja filozofije, politike, povijesti, teorije umjetnosti i kritike. Najvažnija djela iz područja estetike uključuju Totalna umjetnost Staljinizma (1992.), Točka nedogleda Moskva (1994.), Umjetnost instalacije (1996.) i U protjecanju (2016.). U njegova filozofska djela ubrajaju se Dnevnik jednog filozofa (1989.), Pronalazak Rusije (1995.) i Uvod u antifilozofiju (2012.). Od novijih objavljenih djela izdvajaju se Pod sumnjom: fenomenologija medija (2000.), Ilja Kabakov: čovjek koji je iz svog stana odletio u svemir (2006.) i Komunistički postscriptum (2010.).
Boris Groys je i kustos brojnih zapaženih izložbi među kojima su Točka nedogleda (1994., Ludwig Forum, Aachen), Komunistička tvornica snova (2003.-2004., Galerija Schirn, Frankfurt), Privatizacije (2004., KW Institut za suvremenu umjetnost, Berlin), Totalno prosvjetljenje: konceptualna umjetnost u Moskvi 1960-1990 (2008.-2009., Galerija Schirn, Frankfurt i Fundación Juan March, Madrid), Religija medija u suradnji s Peterom Weibelom (2009., Centar za umjetnost i medije, Karlsruhe), Andrej Monastyrskij za Ruski paviljon na 54. Venecijanskom Bijenalu (2011.), Nakon povijesti: Alexandre Kojève kao fotograf (2012.,BAK, Utrecht), Utvare komunizma: suvremena ruska umjetnost (2015., e-flux, New York)… Trenutno je kustos U3, trijenala slovenske umjetnosti koji se pod naslovom “S onu stranu zemaljske kugle” u Muzeju suvremene umjetnosti Metelkova u Ljubljani otvara 3. lipnja 2016.
Predavanje će se održati u ponedjeljak, 30. svibnja u 19 sati, a dio je suradničkog projekta WHW-a Ovo je sutra. Povratak izvorima: oblici i djelovanje u budućnosti koji se realizira uz podršku programa Evropske Unije “Kreativna Evropa”.
