Intervju
Ovaj rad nadahnut je razmišljanjima o percepciji plesa, o osjetima koji sudjeluju u toj percepciji, o kinestetičkoj empatiji, a onda i istraživanjima o aktivnosti zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni djeluju na razini osjeta, a ne tumačenja, i zato je empatija brža od racionalnog razumijevanja. Na toj razini razumijeva se i pokret. Empatiju koju osjećamo i kinestetičko iskustvo koje dobivamo gledanjem plesača možda možemo objasniti djelovanjem zrcalnih neurona. Ali, je li u tom slučaju presudno iskustvo gledatelja, ili umijeće plesača, njegova/njena virtuoznost; drugim riječima, je li lakše povezati se s kretnjom kakvu smo i sami nekada napravili, ili s pokretom kakav je našem tijelu nepoznat i nije ga u stanju napraviti? Je li uopće presudno to što vidimo, ili je kinestetički osjet moguć i bez pomoći vizualnog osjeta? Kakvu ulogu u tom procesu ima glazba? I konačno, kakvo značenje svaki gledatelj upisuje u viđeno?
Zrinka Šimičić Mihanović (1978), plesačica je suvremenog plesa. Surađuje s domaćim i stranim autorima poput: Irma Omerzo, Aleksandra Janeva Imfeld, BADco., Igor Grubić, Mié Coquempot i dr. Koautorica je i autorica predstava: U prolazu, Sobe, Moveranje, 7 tišina za 7 dana i Titraji. Suorganizatorica je festivala improvizacije Improspekcije. Studira na Školi za Body-Mind Centering, u okviru koje je diplomirala smjer IDME (Infant Developmental Movemet Education). U Zagrebu je pohađala studij Psihoterapije kroz pokret i ples. Diplomirala je povijest umjetnosti i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Titraje, u trajanju od 20 minuta, pogledajte u utorak, 18. rujna u 21 i 21.30 sati. Ulaz je besplatan.
