“Iz povijesti političke borbe, antagonizama i direktnih sukoba koji su se odvijali na Markovom trgu, biram gotovo zaboravljenu, uklonjenu iz dominantnog narativa, akciju grupe žena koje su na Markovom trgu u proljeće 1903., zaobilazeći zabranu okupljanja, organizirale antimonarhijske demonstracije. Različiti opisi tog događaja potekli su od jedne autorice, Marije Jurić Zagorke koja je i sama u njemu sudjelovala. Jedan od izvora indirektno vezan za demonstracije je i Zagorkin dramski tekst, pučka drama u pet činova Evica Gubčeva koju je napisala u zatvoru iste godine. Teoretičarke tu dramu čitaju kao pamflet Zagorkinih socijalističkih ideja i posebnog poimanja feminizma (N. Badurina, 2009). Veza između Evice Gubčeve i demonstracija uspostavlja se brojnim interpretacijama i zapisima, međusobno različitim, a povremeno i kontradiktornim pa pitanje (ne)vjerodostojnosti izvedbe u procesima ispisivanja, prepisivanja i upisivanja koristim kao koreografsku podlogu za kolektivno djelovanje i izvođenje.
(Ne)vjerodostojna izvedba na Markovom trgu krenula je od akcije prepisivanja. Kako drama nikad nije tiskana, a zbog cenzure u Zagrebu je izvedena tek jednom, jedini primjerak je rukopis pohranjen u Zavodu za povijest hrvatskog kazališta. Grupa žena organiziranim je odlascima u Zavod zajednički transkribirala tekst, dio po dio. Odlasci u Opatičku ulicu odvijali su se preko Markovog trga, pri čemu se svakim prelaskom desila mala akcija upisivanja ženskog tijela u prostor gotovo dominantno označen muškom političkom poviješću.
U izvedbi koja okuplja pojedinačne izvedbene intervencije i kolektivnu akciju sudjelovale su: Selma Banich, Andreja Gregorina, Lana Hosni, Ana Kreitmeyer, Mila Pavićević, Ivana Rončević, Natalija Škalić i Jasna Žmak. U utorak 1. rujna u 7.55 sati tri članice grupe, Ana Kreitmeyer, Mila Pavićević i ja, ponovo prepisujemo – ponavljamo pojedinačna upisivanja gradeći iz njih kolektivnu koreografiju kao pokušaj (ne)vjerodostojne izvedbe na Markovu trgu“, piše u najavi Zrinka Užbinec.