Kritika “Financijske krize, zadiranje u ljudska prava, nametanje interesa kapitala potresaju sliku neoliberalnog svijeta koji se trudi uvjeriti nas u nužnost i opravdanost svojih mjera i zakona. Živimo u prostoru preklapanja i međuzavisnosti kojih su čvorišta zamagljena retoričkim figurama i ideologijskim konstrukcijama. Pokušaj odupiranja gentrifikaciji, komodifikaciji i manipulacijama, pobuna onih na suprotnom kraju moći ili njihova ravnodušnost tema su rada umjetničkog para Nike Oblak i Primoža Novaka. Pokretnu instalaciju It’s not funny čine roboti aktivisti s transparentima na kojima su ispisane protestne parole. Slobodno se krećući, ostvarujući interakciju s posjetiteljima i međusobno, oni transformiraju prostor galerije/ knjižnice u privremenu zonu otpora.
S aspekta socijalnog i političkog potencijala, knjižnica je mjesto potisnute pobune. Čitatelji dnevnih novina – umirovljenici, nezaposleni i slabo plaćeni radnici – anestezirani su konzumenti servirane politike koju svakodnevno primaju. Tihe pobune, gunđanja i osobne bitke koje vode nemaju snagu stvarnih pomaka. Međutim, parole robota transparenata preuzete sa mitinga diljem svijeta dovoljno su općenite u zahtjevima da se mogu s njima identificirati. No jednako su tako i dovoljno udaljene, pa novostvorena situacija djeluje začudno i, u najmanju ruku, podvojeno. Niz je pitanja u potki ovoga rada: jesu li roboti odraz građanskog neposluha ili su mu automatizirana zamjena? Radi li se o pozivu na promjenu ili o kritici ravnodušnosti? Jesu li posjetitelji adresati robotskih zahtjeva ili pripadaju istom mnoštvu poopćenog svijeta u kojemu je s nestankom supstancijalnih zajednica nestalo i njihovo sigurno okruženje? Kome su upućene riječi nezadovoljstva izmještene s ulica i prisvojene u stiliziranom aktu prosvjeda i tko ih izgovara? Ako prisvojimo tuđi otpor i preuzmemo njegove figure izražavanja nismo li potvrdili da su iteracijske prakse građanskog neposluha dio istih mehanizma u odnosu na koje se uspostavljaju, odnosno onih koji održavaju konzumerizam i spektakularizaciju društva? I na kraju: je li ih moguće izbjeći, odnosno može li se djelovati protiv sistema i biti izvan njega? Ako se složimo da nije, a zacijelo je tomu tako ako želimo biti vidljivi, onda su možda jedino ironija i humor učinkovite strategije otpora. Upravo se njima služe Nika Oblak i Primož Novak kada, miješajući elemente tehnologije i dječje igre, kreiraju električne avatare, dobroćudne robote aktiviste u potrazi za boljim svijetom. Smiješna se bića-objekti, opremljena motorom i senzorima za svoje ograničeno protestiranje ispostavljaju kao uzaludni borci na neutralnom terenu. No prepoznamo li u tom naporu mataforu vlastitih nastojanja, onda poruka da nije smiješno postaje itekako vjerodostojna”, stoji u predgovoru izložbi Irene Bekić.
Nika Oblak i Primož Novak, kao umjetnički par djeluju od 2003. godine. Studirali su na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani i na Universitaet der Kuenste u Berlinu. U svojoj umjetničkoj praksi što uključuje video, fotografiju, nove medije i instalaciju kritički preispituju suvremene javne medije i kapitalističko društvo, secirajući njegovu vizualnu i lingvističku strukturu. S elementom humora, njihovi radovi povlače paralelu između komercijalnog i umjetničkog svijeta. Izlagali su na niz svjetskih izložbi uključujući: Sharjahski Bijenale (UAE), Japan Media Arts Festival, Tokyo (JP); Istanbulski Bijenale; (TR), Biennale Cuvee, Linz (AT), Transmediale, Berlin (DE), i Alexandria Biennale for Mediterranean Countries (EG)… Dobitnici su nagrade CYNETART koju dodjeljuje Trans-Media-Akademie Hellerau, Dresden.
Otvorenje izložbe je u utorak, 3. lipnja u 19 sati. Na dan zatvaranja izložbe, u utorak, 17. lipnja u 18 sati održat će se i Razgovori u Prozorima u kojima će se predstaviti Nika Oblak i Primož Novak.
