Kritika “Čovjekov je strah da će ga drugi vidjeti dok spava. O snu i o tom strahu pisao je Vladan Desnica u romanu Proljeća Ivana Galeba, kao o trenutku nezaštićenosti, nemogućnosti svjesnog suočavanja sa svijetom, jer: „lica spavajućih ne lažu: tek na njima vidimo pravu bijedu njihovih sopstvenika […] Kad san izgladi našu lažnu krabuljsku nacerenost, kad poravna grimasu bora složenih u osmijeh, kad popusti grč hotimičnosti – kako li tad iz skrovitih dubina ispluta na lice prisna briga čovjekova, njegov rođeni udes […] Prisustvo nijemih dubina podsvijesti u kojima se biće spaja sa praiskonskim, pomalo ispliva na površinu, i u nama budi neku jezu antidiluvijalne pustoši.“
Slikar Mitar Matić u svome se dosadašnjem radu bavio stanjima koje bismo nazvali graničnim situacijama percepcije. Tematski, bili su to brodovi na pučini, uglavnom u sutonu; formalno, riječ je bila o slikama satkanim od sitnih mrlja boje (što podsjeća na tradiciju divizionizma) koje u našoj predodžbi stvaraju prizor. I čvrsta značenja slika dodatno zamućena dvosmislenim nazivima, i čvrste konture prikazanih objekata izmicale su našem jednoznačnom poimanju. I ove slike bave se sličnom temom prikazujući ljude u trenutku spavanja.
Naziv izložbe Prije skoka sugerira san (i polusan) kao razdoblje prelaska iz svjesnog u nesvjesno. Vrlo zanimljiv pristup prikazivanju stvarnosti, koji se zapravo neprestano od nje odmiče, dok joj istovremeno ostaje uporno vjeran, obećava da ćemo od Mitra Matića moći očekivati još puno osvajanja novih slikarskih zemalja, bilo da će nas do njih odvesti brodovima, ili silaskom u svijet sna”, napisao je povodom izložbe mladi povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović.
Radove Mitra Matića možete pogledati od 30. ožujka do 14. travnja u prostoru Galerije Studentskog centra.
