Kritika Prva je retrofuturistička izložba iz perspektive 2001. godine gledala u prošlost, na razdoblje kada je Stanley Kubrick režirao filmsku Odiseju u svemir. Druga je bila posvećena prvim letačima u svemir i nepoznatim letjelicama koje su tijekom šezdesetih uznemiravale stanovnike Zemlje (2005). Treća, sofisticiranija, lokalno je obojena te isključivo u domeni zemaljskih odnosa. Riječ je o zagrebačkim vedutama zavijenim u boje Europe, plavu i žutu. Tipičnu masonsku kombinaciju, rekli bi poklonici teorija zavjere. I premda su brojno nadmoćniji oni koji preziru ideje na tu temu, to ne znači da je njezin teorijski kompleks nevažan i zanemariv.
Treća retrofuturistička izložba diskretna je posveta fantastičnim zavjerama, posebno onim dijelovima u njima koje bi teško bilo osporiti. U zavjerama je sve moguće, od fantazmagoričnih arhitektonskih razmjena između Bruxellesa i Zagreba pa sve do ostvarenja fluxus prognoze jednog mađarskog umjetnika u kojoj tvrdi kako će do 2240. godine svi stanovnici Zemlje biti umjetnici, pa tako i svi djelatnici represivnih institucija.
Pozdrav iz Zagreba je poruka iz, recimo, 2240. godine s nekoliko gradskih lokacija – Markova trga, iz parka Maksimir, s Tomislavova trga, Jelačićeva placa (središnji gradski trg), željezničkog mosta nad rijekom Savom…
Na spomenutim su lokacijama podignuti javni spomenici europskoj solidarnosti i prešutnom jedinstvu – nijemi svjedoci koji govore da je budućnost zajamčena zajedničkim simbolima. Urbane se vizure tijekom vremena nisu mijenjale, premda je proteklo više od dva stoljeća.
Izložbu pogledajte do kraja prosinca.
