Intervju Izložba suvremene slovačke video umjetnosti, kustosice Lydije Pribišove, Strategije i taktike, kao program MMSU-a otvara se u galeriji Kortil u ponedjeljak, 21. studenog.
“Polazimo od tvrdnje s kojom bi se mnogi složili, da su umjetnici postali eksperti u pronalaženju dovitljivih i nekonvencionalnih načina preživljavanja. U neo-liberalnom društvu usmjeravanom diktatom i dinamikom kapitala, koje jedva da prepoznaje simboličku ili ‘nematerijalnu’ vrijednost umjetnosti, umjetnici su prisiljeni ili pristati na tržište ili zauzeti marginalnu poziciju u društvu koje im ne dopušta živjeti od vlastite profesije, umjetnosti. Ova situacija primorava ih da koriste i razvijaju inovativne oblike djelovanja. Ta se tema pojavljuje u radovima mnogih umjetnika u raznolikim pristupima i formama. Na svoj kreativan način, oni traže vlastito mjesto u društvu. U radovima često tematiziraju i prikazuju taktike, odnosno načine preživljavanja raznih manjina te bespomoćnih ljudi, poput migranata, Roma, ljudi progonjenih od strane totalitarnih režima i slično. Izložba odabranih slovačkih video umjetnika, kroz glavnu temu promišlja o razlikama između strategije i taktike. Razlike među njima tumači francuski filozof Michel de Certeau u knjizi Invencija svakodnevnice (1984).
Strategija, u vojnoj terminologiji, spada u domenu uspostavljene superiornosti i već djelomično utvrđenog utjecaja; to je program upravljanja grupom ka cilju; provodi se kao dugoročni plan onih koji imaju vremena i znanja za osmišljavanje i definiranje nečeg takvog. Strategija je identifikacijska kartica kampanja koje su potrebne za ostvarenje cilja. Strategija znači kontrolu (grada, institucije itd.). Prema de Certeau, razvijanje strategije znači projiciranje moći. Vježbanje strategije povezano je s mjestom koje može biti definirano kao odgovarajuće i kao takvo služi kao polazište za generiranje odnosa s vanjskim subjektima. Autor objašnjava da su taktike obrnute od strategije. Područje taktika pripada drugima. Pošto oni koji se služe taktikama nemaju bazu, one ovise o vremenu. To zahtjeva fleksibilnost, kombinaciju heterogenih elemenata.
Za razliku od strategije, de Certeau tvrdi, taktike su u nadležnosti nemoćnih. Taktike se provode kao proces prilagodbe i uštimavanja s okruženjem, stvorenim strategijama moćnika. One zahtijevaju kreativnost i aktivnosti poput podjele i suradnje. Taktike su stihijske, otvorene slučaju, zahtijevaju trenutačne dogovore; to su metode manjina, akcije su namjerne, ali i intuitivne, često prilagodljivije i istraživačke u odnosu prema ciljevima. One su u stanju neprestanog revidiranja i opetovanog korigiranja.
Umjetnici okupljeni na ovoj izložbi koriste vlastite taktike kako bi otkrili i objelodanili strategije društvenog mainstreama, posebno njegove utilitarne strategije. Kao suprotnost njima, pokazuju suosjećanje, humor i fleksibilnost. Takvim instrumentima, različite političke strategije se razotkrivaju kao isprazne i autoreferencijalne. Pošto kontrola strategije nikada ne može biti savršena, umjetnost pomaže pronaći pukotine u njihovom sustavu”, stoji u najavi izložbe.
Izložba Strategije i taktike premjerno je postavljena u Nacionalnoj galeriji u Tirani, 2015. godine.
Predstavljeni umjetnici su Anton Čierny, Pavlína Fichta Čierna, Iva Durkáčová, Oto Hudec, Martin Kochan, Daniela Krajčová, Tamara Moyzes, Ilona Németh, Lucia Nimcová, Tomáš Rafa, Shlomi Yaffe i Anabela Žigová.
