Kritika Malobrojni su i među redovima umjetnika kojima bi promišljanje egzistencije trebalo biti životno poslanje. Damian Nenadić jedan je od onih koji traga i to čini posredstvom upravo fotografije. Njegov ciklus Matica iz 2009. godine predstavlja prvu fazu potrage – dekonstrukciju vizualne realnosti. Vlastito tijelo Damian smješta u prirodne ambijente, potpuno nago, lišeno svih humanih i civilizacijskih odrednica, misli, emocija, sjećanja, osobnosti, intime, moći i statusa. Lice, kao glavni komunikacijski kanal svega upravo navedenog, uvijek je skriveno, izgubljeno u sklupčanoj masi tijela, pa smo primorani tijelo doživljavati primarno u njegovoj tvarnosti, kao meso presvučeno kožom, materiju ravnopravnu kamenu koji ga okružuje ili lišću na kojem leži. Pozicija tijela unutar pejzaža, iako pomno promišljena, neobično je prirodna i logična. Duboko i čvrsto utisnuto u opći poredak stvari, tijelo se poima kao neotuđivi dio jedne strukture te svjedoči o Damianovim profinjenim kompozicijskim vještinama.
U sljedećem ciklusu Izvor iz 2011. godine Damian kreće s konstrukcijom, rekreacijom čovjeka, on materiji udahnjuje život. Ljudsko tijelo sada izlazi iz čahure, pokreće se i postaje djelatni dio strukture. Njegovo ponašanje proizlazi iz shvaćanja svog položaja, uvažavanja prapočela, ono je usklađeno s prirodnim procesima i pokrenuto jedinstvenim zamašnjakom koji pokreće i pticu u letu ili biljku u cvatu.
U oba ciklusa fotografija se javlja u funkciji dokumentacije zatečenog prizora, dok ljudsko tijelo preuzima ulogu medija. Svojim položajem i radnjom u pomno odabranom prostoru, te odnosom kojeg zauzima spram konteksta, ljudski lik čini oblikovni i konceptualni temelj ciklusa. Iskustvo vlastite tjelesnosti omogućuje nam neposredno iščitavanje svakog prizora pa Damianove fotografije kod promatrača izazivaju gotovo trenutačnu reakciju. Preplavljuju nas osjećajem slobode i neopterećenosti, spokoja i pomirenosti, osjećajem pripadnosti. Postajemo svjesni da priroda nije realnost koja egzistira izvan nas, to nije savršen sustav u kojeg smo s vremena na vrijeme pripušteni, to nije zona Andreja Tarkovskog i ne predstavlja utočište našeg eskapizma. Jer čemu težiti nečemu što oduvijek imamo- mjesto u općem poretku stvari.
Damian Nenadić rođen je 1979. godine u Zagrebu. Nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (smjer biologija) radio je u području zaštite prirode. Od 2009. godine studira filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Trenutno djeluje u nekoliko različitih medija. Pored režije dokumentarnih filmova i muzičkih spotova uspješno se bavi i umjetničkom fotografijom. Izlagao je na većem broju grupnih i samostalnih izložbi. Damian Nenadić ujedno je član kreativne mreže Zebra te urednik u Institutu za istraživanje avangarde.
Otvorenje izložbe je u srijedu, 14. studenog od 20 do 23 sata. Izložbu možete pogledati do 16. studenog od 14 do 18 sati.
