Kritika U četvrtak, 30. ožujka, u 19 sati u Galeriji Otok bit će otvorene izložbe Nives Sertić 3 do 10, stabla i Matee Šabić Sabljić (Partitura slijepog putnika).
Partitura slijepog putnika je “izmišljeni žanr” u obliku zbirke putopisnih crtica prevedenih u pismo za slijepe tj. za “slijepog putnika”. “Transkripti” putopisnih crtica slijepog putnika perforiranih pismom za slijepe, provlače se kroz muzičke kutijice gdje svako slovo s obzirom na položaj točkica (koreografiju rupica) na muzičkom crtovlju dobiva muzičku notaciju tj. određene tonove, prevodeći se u zvuk. Tim procesom nastaju “slijepe kompozicije putopisnih crtica imaginarnog putnika” kao zbirka poezije u prostornoj instalaciji grafičkog znaka, zvuka, pokreta i teksta i subteksta imaginarnog putovanja.
Matea Šabić Sabljić rođena je 1982. godine u Trogiru. Godine 2012. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pri Odsjeku za animirani film i nove medije. U svome radu se bavim prostorom između jezika, znaka, pisma, komunikacije, vremena, odnosa starih i novih medija, svjetla i mraka, kretanja i mirovanja, zvuka i tišine, intimnog i javnog, putovanja i stajanja.
3 do 10, stabla je ciklus fotografija i foto instalacija proizašlih iz dugogodišnjeg promatranja deset stabala na vrhu Srđa iznad Gruža. Ona su vizualna konstanta sjećanja i njegov topološki, ali i emocionalni označitelj. “Moj osobni vremenski stroj koji ima svoj način mjerenja vremena, a s kojim sam skupa odrastala. Radovi su nastajali kroz niz meditativnih šetnji gradom, pokušaje prebrojavanja, povezivanja sjećanja s lokacijama pogleda, te osobna razmišljanja o stablima”, zapisala je autorica.
Nives Sertić, vizualna umjetnica, diplomirala je 2009. na Odsjeku za animirani film i nove medije, ALU Zagreb. Njeni interesi variraju između dugogodišnjih interdisciplinarnih kolaborativnih projekata, pa sve do poetskih foto, video i zvučnih intalacija, performansa te istraživačkih umjetničkih projekata. Od 2014. godine se intenzivno bavi odnosom kamere, snimanja i snimljenog s pokretom tijela iza i ispred kamere, tj. odnosom žive izvedbe, snimljenog materijala i vremena. Osim toga, njen fokus je na osobnom odnosu s okolišem, prirodom i pitanju promatranja, vremena, odnosu statike i dinamike unutar njih samih te (vizualnih) medija u koje ih upisujemo: Rearrangeing and (self)-arraged, Ja gledam tebe dok ti gledaš mene dok… (2014.-2016. sa Sonjom Pregrad), 3 do 10, stabla… Izlaže u zemlji i inozemstvu. Predaje na Studiju dizajna, studira permakulturu.
Izložba je otvorena do 15. travnja.
