Tema Film Miranda Penell pogledajte u utorak, 11. prosinca, a Baskijske kratkometražne filmove 18. prosinca. Ulaz je besplatan, a filmovi počinju u 20 sati.
Miranda Pennell započela je karijeru studijem suvremenog plesa u New Yorku i Amsterdamu, nakon čega je počela istraživati kofeografiju kroz film i video. Kako ju je rad na filmu udaljavao od specifičnosti suvremenog plesa, tako se kao ključno u njenim filmovima istaknulo zanimanje za samu prirodu izvođenja. Pennell se bavi koreografijom koja se može naći u stvarnom svijetu te se koristi širokim spektrom različitih likova, uključujući vojnike i vojnički orkestar, maloljetne klizače na ledu, glumljenu borbu, amaterske i profesionalne plesače te bubnjare koji to još nisu. Svi ti filmovi tiču se stvarnih ljudi i lokacija, međutim njihov je realizam ublažen formalnim pristupom kameri i montaži čime se pronalaze iznenađujući kontrasti.
U političkom smislu baskijska zemlja je poznata po organizaciji ETA. U kulturnom kontekstu tu je impresivni Gugenheimov muzej u Bilbau, događaj u Guernici koji je inspirirao Picassa da naslika istoimenu sliku, a u novom mileniju perjanica baskijske kulture je ni više ni manje već kratkometražni film. Baskijsko Ministarstvo Kulture vrlo je ponosno na projekt Kimuak kroz koji promoviraju produkciju kratkometražnog filma mladih baskijskih filmaša. Baski mogu biti ponosni na svoje filmaše čiji filmovi kvalitetom, originalnošću, inovativnošću privlače pažnju filmofila diljem svijeta. Dio specijaliteta iz bogate baskijske celuloidne kuhinje dolazi u jedino zagorsko kino. Ako ćete biti u blizini pridružite se degustaciji.
U suradnji s Dokukinom iz Zagreba do kraja prosinca u Zelenoj dvorani gledajte dva dokumentarna filma Posljednja ambulantna kola Sofije i Moj bosonogi prijatelj. Početak u 20 sati, a ulaz 10 kuna.
Dokumentarac Moj bosonogi prijatelj na rasporedu je 13. prosinca, a povest će vas kroz zagušene ulice Kalkute koracima jednog od vozača rikši. Shallim je jedan od 10.000 vozača rikša koji bosonogi vuku svoj živi teret kroz ulice Kalkute. Južnokorejski redatelj Lee Seong-gyou sprijateljio se s njim prateći ga gotovo 10 godina na putu ostvarenja svog sna: da kupi motoriziranu rikšu kako bi više zarađivao i na koncu kupio kuću. No, stvarnost je surova pa je zbog bolesti u obitelji osuđen na besparicu. Moj bosonogi prijatelj otkriva kako vozači rikša, kojima prijeti donošenje zakona koji će zabraniti njihovu profesiju, čine sve kako bi preživjeli u nemilosrdnom društvu. Dugogodišnja suradnja redatelja i protagonista rezultirala je iskrenim dubokim prijateljstvom i zabilježenim životnim situacijama koje bi teško mogli napisati i bolji scenaristi igranih filmova. Film je bio prikazan u sklopu Amnesty International Hrvatske kampanje Hoćemo potpis koja se zalagala za bolja ekonomska, socijalna i kulturna prava.
Posljednja ambulantna kola Sofije na programu je 20. prosinca. U gradu u kojem 13 kola hitne pomoći pokušava opslužiti gotovo tri milijuna stanovnika, Krassi je netipičan heroj: puši cigaretu za cigaretom i spašava živote u neprekidnoj smjeni od 48 sati. Ovo je film o avanturama doktora, medicinske sestre i vozača ambulantnih kola u Sofiji, glavnom gradu Bugarske. Boreći se pod navalom besmislica zdravstvenog sistema koji je u rasulu i jedva zarađujući za život, njih troje pokušavaju spašavati živote. Na leđima društvene i političke nesreće najsiromašnije i najkorumpiranije članice EU, vode ih humane kvalitete, altruistička djela i smisao za humor. Jedna od najtragičnijih žrtva države je zdravstveni sustav i to se najviše osjeća u službi hitne pomoći. Nakon 20 godina kapitalizma, broj hitnih službi u Sofiji pao je sa 140 na 13. Sustav je blizu potpunog raspada.
