Kritika Film Ines Tanović Jedan dan na Drini nagrađen Velikim pečatom u regionalnoj konkurenciji, a Ljudi koji sam mogao biti a možda i jesam Borisa Gerretsa nagrađen je novoutemeljenim priznanjem festivala Nagrada mojoj generaciji.
Jedan dan na Drini sarajevske redateljice u 17 minuta prenosi događanja iz kolovoza 2010. godine, kada su za vrijeme popravljanja turbina u hidroelektrani Bajina Bašta, u mulju umjetnog jezera Perućac pronađeni ostaci više od 250 nepotpunih kostura, većinom ostataka Bošnjaka koje je vojska Republike Srpske pobila u Višegradu i okolici od 1992. do 1995. godine.U istom terminu pogledajte film koji je osvojio nagradu na jednom od relevantnijih dokumentarnih festivala – IDFA-i u Amasterdamu a uz to je osobito dobro prihvaćen u našoj regiji što se očitovalo nagradama na ZagrebDoxu, Beldocsu i DokuFestu u Prizrenu. Ljudi koji sam mogao biti, a možda i jesam s radnjom smještenom u Londonu, propituje kako bi to bilo ući u život potpunog neznanca. To je premisa ove dokumentarne fikcije koja je u cijelosti snimljena mobilnim telefonom. Da bi probio zid urbane anonimnosti, autor razgovara s različitim ljudima na londonskim ulicama. Iz njih se materijaliziraju tri lika: brazilska ljepotica Sandrine koja traži muža, narkoman Steve i pjevačica i pjesnikinja Precious. Scenarija nema: ono što počinje kao okvirna ideja postupno se pretvara u zbunjujući projekt, a autor počinje ozbiljno sumnjati u vlastitu ulogu u svemu tome.
Više o rasporedu projekcija saznajte ovdje.
