Kritika Mitske 1968.godine, Philippe Garrel je imao 20 godina i s kamerom u ruci jezdio pariškim ulicama u crvenom Ferrariju Jean-Luca Godarda koji je za svog suvozača rekao da su njegovi filmovi udaljeni od prirodne ljepote poput zuba od usana.
Od utopijskog žara revolucije se Garrel nikad nije posve oporavio, a i njegova desetogodišnja veza s Nico iz grupe Velvet Underground ostavila je traga u dva njegova filma, La cicatrice interiure (Unutarnji ožiljak) i J’entends plus la guitare. Potonji će biti prikazan u Tuškancu, a snimljen je tri godine nakon što je Nico umrla. U Rođenju ljubavi (La naissance de l’amour), prijateljstvo dva glavna lika i njihove romanse s različitim ženama nanovo nose teret Garrelove intimne prošlosti.
Spajajući privatno s profesionalnim, u odabiru glumaca Garrel često koristi članove obitelji. U Hitnim poljupcima (Les baisers de secours) glumi samog sebe uz tadašnju ženu Brigitte Sy, a u filmu se pojavljuje i njegov otac Maurice Garrel i sin Louis koji je tada imao pet godina. Puno godina kasnije Louis nastupa u Običnim ljubavnicima (Les amants reguliers) gdje se tijekom obiteljske večere oko stola ponovno susreću sve tri generacije Garrelovih.
U najnovijem Garrelovu filmu Uzavrelo ljeto (Un ete brullant) dominiraju njegove teme samoubojstva, ovisnosti i tenzije između individualne slobode i odgovornosti.
Raspored projekcija potražite ovdje.
