Kritika Nakon istoimenog filmskog programa održanog u Muzeju suvremene umjetnosti, u ponedjeljak, 16. prosinca s početkom u 19 sati, u prostorima Kulturno informativnog centra, otvara se izložba i filmski program Film nije na prodaju. Program organizira Film-protufilm u koprodukciji s KIC-om i MSU-om, te u suradnji s HRT-om. Kustosice programa su Antje Ehmann i Tanja Vrvilo.
“Program povezuje berlinske filmove-eseje Irene Vrkljan i Haruna Farockija, njihove portrete umjetnika i portrete grada Berlina iz dvostrukog motrišta – ovdje i drugdje”, najavljuju organizatori. U fokusu programa su filmovi koje je Irena Vrkljan režirala na Njemačkoj akademiji za film i televiziju u Berlinu (DFFB), tijekom studija 1966. -1969. koji je upisala s Farockijem i prvom generacijom studenata filmske režije.
Filmovi spisateljice, pjesnikinje, filmske redateljice, scenaristice i radiodramatičarke Irene Vrkljan, “u duhu meke montaže poetike slapsticka i političkog filma, korespondiraju s filmom budućeg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija”, pišu organizatori. Tako u filmu s naslovom Faroqhi snima (1967.) i podnaslovom Filmska reportaža Irene Vrkljan, Vrkljan snima Farockija koji snima agitacijski film Izborni aktivist o politizaciji mladog čovjeka.
Kratku berlinsku filmografiju Irene Vrkljan upotpunjuju još tri filma: Posveta jednoj kući (1966.), Berlin nije na prodaju (1967./68.) i Berlin (1969.), koji će u sklopu ove filmske izložbe biti predstavljeni “u korespondenciji s kritičkim simfonijama velegrada i portretnim filmovima Farockija, a koji nikada nisu bili promatrani izdvojeno iz njegova opusa”, pojašnjavaju organizatori.
Posve nepoznati filmski rad Irene Vrkljan proširen je uvidom u Portrete i susrete, izborom iz dokumentarne serije od 64 kratke epizode Radiotelevizije Zagreb o umjetnicima_ama, nositeljima_cama avangardnih kretanja 1960-ih, čije je scenarije pisala do odlaska na Filmsku akademiju u Berlinu te njezine radio-drame.
U sklopu programa bit će prikazano se i devet filmova Haruna Farockija: Izborni aktivist (1967.), Slika Sarah Schumann (1978.), Na ekranu: Peter Weiss (1979.), Okus života (1979.), Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film prema romanu Franza Kafke „Amerika“ (1983.), Peter Lorre – Dvostruko lice (1984.), Ključne riječi – ključne slike. Razgovor s Vilémom Flusserom (1986.), Georg K. Glaser – Pisac i kovač (1988.) i Arhitekti Sauerbruch Hutton (2013.).
Harun Farocki jedan je od najvažnijih i međunarodno najutjecajnijih filmaša, medijskih umjetnika i teoretičara čiji je filmsko-teorijski rad započeo u razdoblju mladog njemačkog filma. Njegov opus obuhvaća više od stotinu filmova-eseja i djela iz teorije filma i medija, a od sredine 1990-ih svoju filmsku praksu proširuje videoinstalacijama u galerijskim prostorima ispitujući politike i strukture moći operativnih slika.
Tijekom trajanja izložbe održavat će se projekcije u kinodvorani i vodstva.
Izložba ostaje otvorena do 5. siječnja.
Više o programu potražite ovdje.
