Intervju Koja je tajna pulskog filmskog festivala? Zašto je Tito bio opsjednut kinematografijom, zašto su strani redatelji i glumci redovito snimali u Jugoslaviji, kako je stvarana filmska iluzija jedne zemlje i što je ostalo od nje? Cinema Komunisto, film mlade srpske scenaristice i redateljice Mile Turajlić donosi odgovore na ta pitanja i vodi nas na putovanje kroz ostatke Titove filmske industrije ispitujući uspon i pad jugoslavenske filmske iluzije.
Leka Konstantinović bio je 32 godine Titov osobni kinooperater. U tom periodu prikazao mu je ukupno 8801 film o čemu je vodio uredne zabilješke. Zajedno s redateljem Veljkom Bulajićem, Titovim omiljenim glumcem Batom Živojinovićem i direktorima i zaposlenicima Avala filma, Leka se prisjeća kako je Maršal Tito koristio filmsku industriju da stvori “zvanični narativ” nove države – Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Od natrule scenografije u “gradu duhova”, u koji se pretvorila moćna Avala, do predsjednikove privatne sale za projekcije, pratimo čovjeka koji je opsesivno svake noći gledao filmove dok je danju, upravljajući zemljom, čitao, pa čak i prepravljao scenarije budućih filmova. Uz pomoć odlomaka iz više od 60 zaboravljenih jugoslavenskih filmova, Cinema Komunisto je priča o Jugoslaviji na način na koji ona nikada nije ispričana na filmskom platnu.
Raspored projekcija pogledajte ovdje.
