Tribina Može li nas književnost zbližiti? održava se u utorak, 21. veljače u 19 sati.
Na Međunarodni dan materinskog jezika odzvanja rečenica Warsan Shire, somalijsko-britanske pjesnikinje rođene u izbjeglištvu u Keniji: “Naduta sam jezikom koji si ne mogu priuštiti da zaboravim”. Njezina pjesma Nitko ne napušta dom osim ako dom nisu usta morskog psa postala je simbolom izbjegličke krize.
Zagrebački kvart Dugave prije pet godina postao je, uz Kutinu, jedino mjesto u Hrvatskoj u kojem se nalazi prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, čime su stanovnici Dugava dobili nove sugrađane i susjede, većinom iz bliskoistočnih zemalja zahvaćenih ratom: Sirije, Iraka i Afganistana.
Tribina u sklopu Booksinog Književnog budoara najavit će projekt “književne senzibilizacije” u Knjižnici Dugave, u sklopu kojeg će se pokušati zagrebati po pitanjima tko su, zašto su i odakle su nam došli? I može li nas književno uobličeno djelo, poput Iračkog Krista Hassana Blasima ili reportaže Preko mora Wolfganga Bauera imalo senzibilizirati i natjerati da se zamislimo iz kakvih kultura nam dolaze i što ih je natjeralo da napuste svoj dom, svoj život, svoje djetinjstvo? Svoj jezik?
Na tribini će sudjelovati voditeljica projekta Ksenija Banović i aktivistkinja Centra za mirovne studije, Tea Vidović.