U svim dostupnim istraživačkim osvrtima na utjecaj pandemijske krize na kulturu posebno je apostrofirana pogođenost nezavisne kulturne scene. U takvoj dramatičnoj situaciji – osobito uzevši u obzir činjenicu da je podrška na lokalnoj razini uvelike zakazala – nedvojbeno je da bi najvažniji oslonac sektora trebalo predstavljati Ministarstvo kulture i medija, odnosno financijska potpora koju ono dodjeljuje u okviru Poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske.
Nakon nešto dužeg čekanja zbog kasnijeg raspisivanja Poziva (u listopadu umjesto u rujnu), veći dio rezultata je pristigao, uključujući i glavninu kategorija ključnih za nezavisnu kulturu. Sudeći prema onome što je zasad dostupno, jedan se zaključak nameće: suprotno stručnim, opetovano iskazanim mišljenjima svih relevantnih aktera o stanju sektora, Ministarstvo kulture i medija u ovoj je krizi odlučilo dodatno otežati položaj nezavisne scene, provodeći još jednu rundu drastičnih rezova u financiranju javnih potreba u kulturi.
Temelje za takvu tvrdnju moguće je pronaći u više segmenata Poziva, a dobar ulaz u razmjere problema nude rezultati za programsku djelatnost Inovativne umjetničke i kulturne prakse, ključno upravo za nezavisnu kulturnu scenu. Prije svega, uočljiv je nesrazmjer između dodijeljenih sredstava i potreba sektora: premda je u 2022. godini iznos za ovu djelatnost tek minimalno povećan u odnosu na 2021. (7.123.500,00 naspram 7.043.000,00 kn), on je raspoređen na čak 57 prijavitelja više (400 u odnosu na 343). Time su ionako preniski prosječni iznosi potpora u ovoj kategoriji pali za gotovo 3.000,00 kuna, pa sada iznose nešto manje od 18.000,00 kuna, što je uistinu mizerna svota i za realizaciju jednokratnog, kamoli cjelogodišnjeg programa.
Vrijedi naglasiti da ovaj podatak treba uzeti kao okvirni orijentir, budući da ne uvažava specifičnu raznovrsnost ove programske djelatnosti, koja je prikrivena načinom na koji Ministarstvo prezentira njene rezultate. Inovativne umjetničke i kulturne prakse obuhvaćaju, naime, šest programskih područja – cjelogodišnje programe, razvoj i produkciju projekata mladih umjetnika do 30 godina, umjetnička istraživanja i produkcije, umjetničke festivale i manifestacije, edukativne programe te festivale i klupske programe rock glazbe. Analiziramo li promjene po ovim potkategorijama u odnosu na prošlu godinu, ukupno povećanje sredstava za inovativne prakse tako se razotkriva kao još varljiviji indikator – od njega su najviše profitirali festivalski i klupski programi rock glazbe, koji su dobili 115.000,00 kn više a da nije došlo do značajnog povećanja broja prijavitelja, što je dovelo i do minimalnog povećanja prosječnih potpora. Od preostalih potkategorija, dio je zapravo doživio pad ukupnih sredstava (Cjelogodišnji programi, Umjetnički festivali i manifestacije), a svima se – čak i onima kojima su ukupna sredstva osjetno povećana, poput umjetničkih istraživanja i produkcije – dogodio pad prosječnih potpora zbog (ponekad i znatno) više odobrenih projekata.
Konkretniji dojam o razmjerima rezova može se dobiti i specifičnim uvidom u popise odobrenih i odbijenih programa, osobito u usporedbi s prethodnom godinom. Primjerice, Udruga za promicanje kultura Kulturtreger, koja upravlja klubom Booksa, ove je godine dobila čak 52.000,00 kuna manje za svoje programe, što predstavlja strahovit pad od gotovo 40% u odnosu na prošlu godinu. Nešto “bolje” su prošli Multimedijalni institut, koji je ostao kraći za 30.000,00 kuna, i Savez udruga Klubtura, koji je za financiranje programske razmjene i suradnje svojih članica, nezavisnokulturnih organizacija, dobio 20.000,00 kuna manje.
Također se nastavlja i zanemarivanje kolektiva WHW, kojem, izgleda, nijedno međunarodno priznanje neće osigurati minimum uvažavanja našeg Ministarstva kulture i medija, budući da mu je ove godine srezalo financiranje programa za 20.000,00 kuna. Udruga za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze ostala je pak bez 70% potpore za svoj program Motel Trogir u 2022. godini, spavši ove godine na 15.000,00 kuna u odnosu na prošlogodišnih 50.000,00, dok su značajni rezovi pogodili i Art radionicu Lazareti, koja je za svoja tri programa dobila čak 40.000,00 kuna manje. Bez dijela sredstava ostale su i organizacije poput Autonomnog kulturnog centra i udruge Domino, kao i brojne druge, a zabrinjavajuća je vijest da je u potpunosti odbijen ovogodišnji program Mikropolitike kustoskog kolektiva BLOK, koji je prošle godine bio podržan s jedva upotrebljivih 15.000,00 kuna.
Ukratko, iz koje god perspektive gledano, ispod površinskog povećanja sredstava za inovativne umjetničke i kulturne prakse krije se daljnje gušenje nezavisne kulture, uključujući i njene najprepoznatije organizacije i programe. Kao što je sugerirano na početku ovog kratkog izvještaja, posebno je zabrinjavajuće što Ministarstvo kulture i medija pritom otvoreno ignorira sve postojeće analize i preporuke stručnjakinja i stručnjaka koji su se u protekle dvije godine bavili položajem kulturnog sektora tijekom pandemijske krize – uključujući, što je posebno cinično, i one koje je Ministarstvo samo produciralo u suradnji sa Zakladom Kultura nova.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno