Blic Predstavljanje hrvatskog izdanja knjige Chantal Akerman Moja majka se smije (2025) održat će se u petak 13. ožujka, u zagrebačkom Dokukinu KIC s početkom u 19:30 sati uz sudjelovanje urednice knjige i kustosice Dine Pokrajac, prevoditeljice Milene Ostojić i profesorice Leonide Kovač.
Promociji knjige ove pionirke feminističkog filma i slow cinema estetike prethodit će predstavljanje njezine video-instalacije Moja majka se smije, preludij u Galeriji na katu (KIC), a nakon predstavljanja, u 20:30 sati slijedi i projekcija posljednjeg filma Chantal Akerman, No Home Movie (2015) o posljednjim mjesecima života autoričine majke.
Moja majka se smije dnevnički je format u kojem se Akerman bavila odnosom između majke i kćeri. Kako piše u najavi, “u maniri svojih ‘hiperrealističnih’ filmova Akerman piše ove memoare buntovnim i eksperimentalnim stilom koji svojom jednostavnošću, repeticijom i oskudnom interpunkcijom asocira na Gertrude Stein a ostali književni srodnici koje priziva su Dnevnik korote Rolanda Barthesa i Vrlo blaga smrt Simone de Beauvoir. Ova priča o majčinstvu, paradoksu bolesti i jezika nastala je gotovo istovremeno kad i njezin posljednji film No Home Movie“.
Chantal Akerman (1950-2015) bila je belgijska redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma. Imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad (1968), koji je zahvaljujući svom crnom humoru i anarhičnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je još četrdesetak filmskih i TV radova različitih vrsta, žanrova i formata. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielman, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles (1975), često se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvrštava ga se među pionirske uratke feminističkog filma i estetike slow cinema.
Više detalja pronađite ovdje.
