Portret jednog otpora

Dokumentarni film Sedam zima u Teheranu (engl. Seven Winters in Tehran) njemačke redateljice Steffi Niederzoll prati slučaj Reyhaneh Jabbari, mlade iranske žene koja je 2014. godine smaknuta u Teheranu zbog ubojstva muškarca koji ju je pokušao silovati. Reyhaneh je osuđena na smrtnu kaznu po šerijatskom zakonu o krvnoj osveti, a film dokumentira sedmogodišnju borbu Reyhanehine majke Shole i ostatka obitelji da spriječe nepravedno pogubljenje. Premijerno je prikazan na Berlinalu 2023. godine, gdje je osvojio nagradu Compass-Perspektive za najbolji film u sekciji Perspektive Deutsches Kino i nagradu za film mira. Domaća je publika imala priliku pogledati dokumentarac proljetos u sklopu 16. Subversive Film Festivala, a trenutno se prikazuje u Dokukinu KIC. Nakon projekcije 20. listopada putem video veze u razgovoru s Dinom Pokrajac sudjelovala je i redateljica.

Sedam zima u Teheranu temelji se na osobnim i tajno snimljenim videima koje je osigurala obitelj ubijene žene, njihovim iskazima i pismima koje je Reyhaneh pisala iz zatvora. Reyhanehina majka Shole i sestra Sharare su nakon prijetnji zbog kampanje protiv smrtne kazne 2017. godine pobjegle u Njemačku, dvije godine kasnije pridružila im se i druga sestra Shahrzad, što je redateljici omogućilo da ih intervjuira uživo pred kamerama. Reyhanehin otac Fereydoon ne uspijeva dobiti putovnicu pa je njegov intervju vođen putem video veze. Snimke s mobitela, iako loše kvalitete, pružaju uvide u ključne događaje – primjerice, dio pred kraj filma koji prikazuje kako Shole čeka ispred zatvora prije smaknuća, s nadom da će Reyhaneh možda ipak biti pošteđena. Ranije spomenuti zakon naime ostavlja prostor da obitelj “žrtve” pruži oprost osuđenoj osobi i time ju poštedi smaknuća. Razgovori koje Shole do posljednjeg trenutka vodi s najstarijim sinom silovatelja, Jalalom Sarbandijem, u kojima ga pokušava navesti da poštedi Reyhanneh posebno su intiman element filma, a koji osim narativne napetosti pruža i dodatan uvid u suptilnije momente funkcioniranja patrijarhata u toj teokratskoj zemlji.

“Trebate razumijeti da obitelj nikad nije snimala s namjerom da će snimke biti upotrebljene u nekom filmu. Snimali su da zabilježe ono što im se dogodilo. Jer su željeli pokazati Reyhaneh što se dogodilo. Toliko su bili sigurni da će biti oslobođena”, istaknula je Niederzoll u Dokukinu KIC.

Dodatan sloj dokumentarcu pružaju minijaturne rekonstrukcije ključnih prostora – to jest, snimke malih modela praznih zatvorskih spavaonica, sudnice ili pak stana koji zamjenjuje onaj u kojem se dogodio pokušaj silovanja – popraćene glasovnom naracijom. Svoj glas Reyhanehinim dnevničkim zapisima dala je iranska glumica Zar Amir Ebrahimi, ali ponekad čujemo i samu Reyhaneh, na snimkama telefonskih razgovora koje iz zatvora vodi s obitelji. “Jako sam željele dati Reyhaneh njezin vizualni sloj. Imala sam viziju tih praznih mjesta i rekonstruirala ona najvažnija”, rekla je Niederzoll.

Reyhanehin slučaj je zahvaljujući borbi njezine obitelji dobio mnogo medijske pozornosti diljem svijeta, u dovoljnoj mjeri da njena smrt preuzima važnu simboličku ulogu koja odjekuje i u nedavnom valu prosvjeda pod sloganom Žena, život, sloboda. Iako joj patrijarhalni sistem oduzima slobodu, Reyhaneh ipak pronalazi prostor za djelovanje. Kada joj Jalal ponudi pomilovanje ako kaže “istinu” i preuzme odgovornost za ubojstvo njegova oca, Reyhaneh odbija i radije odabire umrijeti: “Ako se opireš, kriva si. Ako se braniš, kriva si. Ako pristaneš, isto ćeš biti kriva. Pokušat ću podići glas prema javnosti u ime svih silovanih žena. Iako će me ovo možda koštati života.”