Kritika Od prošle je godine splitska kulturna scena bogatija za jedan mali, ali značajni festival – Split Calling. Radi se o festivalu suvremenog cirkusa i umjetnosti na otvorenom koji organizira udruga Cirkus Kolektiv. Njegova je posebnost što izvedbene, cirkuske i vizualne umjetnosti dovodi u javne prostore grada, transformirajući ih u pozornice i galerije na otvorenom, promovirajući razne umjetničke forme obuhvaćene pojmom outdoor art. Ovogodišnje, drugo izdanje festivala ugostilo je 4. i 5. listopada međunarodne i domaće umjetnike_ce, ponudivši publici dvije predstave, jednu prezentaciju rada u nastajanju, jednu performativnu šetnju, te diskurzivni i edukacijski program.
Jedna od predstava bila je Responsive Round, solo izvedba Josefa Stillera (koji potpisuje i koncept), uz oblikovanje zvuka i tehničku podršku Moritza Grenza, a koji zajedno čine KLUB GIRKO. Ovaj njemački kolektiv ne libi se istraživanja novih i nekonvencionalnih umjetničkih formi koje spajaju cirkus, kazalište, glazbu i likovnost. Pokazali su to i u ovom jedinstvenom performansu u kojemu Stiller tijekom 45 minuta balansira bambusove štapove duljine nekoliko metara, dok je publika okupljena u kružno postavljenom gledalištu. Smještena u prostoru splitskog Vestibula (dan prije na lokaciji Triklinija), izvedba se savršeno uklopila i geometrijski i estetski u ovaj prepoznatljivi i frekventno posjećeni dio starogradske jezgre, dok su štapovi postavljeni uvis akcentirali njenu arhitekturu i s njom se stopili. Turistička atrakcija tako zadobiva novu vizuru, povijest se susreće sa suvremenošću, antički kamen s organskom teksturom bambusa.
Grane bambusa prilično su neočekivani (a time i inventivni) materijal za cirkuski rekvizit, a osim prirodnog daška pridodaju vizualnom doživljaju kroz svoju eleganciju i osjećaj smirenosti, fokusa i zena. Upravo je fokus onaj ključni element izvedbe u kojoj Stiller suprotstavlja svoje tijelo gravitacijskom plesu vertikala, gradeći tenziju između točke balansa, padanja i hvatanja. Žonglerska je postavka temeljena na tome da je bambusovih štapova tri, a izvođačevih ruku dvije, pa pokret proizlazi iz manevriranja i hvatanja padajućeg trećeg štapa, koje može trajati beskonačno. No, tu se prostor izvedbe otvara i publici kojoj je ponuđeno da bude ta treća karika koja nedostaje i pridruži se igri balansiranja.
Participacija gledateljica i gledatelja izvedbi daje dodatnu dimenziju koja nas povezuje u cjelinu, s izvođačem i međusobno, neposredno kroz objekt i potencijal trenutka. Jednostavno hvatanje i dodavanje štapova publiku angažira, istovremeno stvarajući neočekivane i humoristične momente kroz improvizaciju, a da pritom gledatelj_ica ne mora napustiti komfor zonu svoga sjedišta. U ovoj “responzivnoj rundi” ulogu igra i minimalističan zvuk kojim manevrira Grenz, a prati pokret štapova.
Upravo su jednostavnost i čistoća izraza ono što potencira snagu i efektnost ove predstave koja, brišući razlike između ljudi koji sjede u krugu, prenosi poruku jednakosti, sudjelovanja i demokratičnosti. Svoju dirljivost dostiže kroz neverbalnu komunikaciju između izvođača i publike, zajedničku igru i podršku. Tome doprinose ogoljenost i otvorenost izvođača, koji potom širi mogućnosti manipulacije štapova tako da iskušava balansiranje na različitim dijelovima tijela – leđima, dlanu, stopalu, bradi. Nakana pritom nije ograničena diktatom uspjeha, niti pukim divljenjem njegovoj vještini, već se zbog povezanosti koja je prethodno stvorena, kod gledatelja_ica budi suosjećanje, pa zajedno s izvođačem strepe za ishod svakog cirkuskog poduhvata, zadržavajući dah.
Igra vertikalama postepeno se dramaturški gradi, ne bi li dostigla svoj vrhunac u konačnoj konstrukciji koja stremi nebu – sva tri štapa spojena su jedan na drugi, a na vrh je konačno dodan i element koji je cijelo vrijeme svojom pojavnošću na sceni nagovještavao finalnu sliku – kraći, širi bambusov štap u kojemu se nalazi još jedan, tanji. Nevjerojatna je pak vještina kojom Stiller pleše s ovim tankim “divom” od nekih 6-7 metara, a dodatna dva elementa na vrhu svojom dinamikom i nestabilnošću kao da ga oživljavaju, animirajući objekt koji svakim časom prijeti kolapsom, no ipak stalno nalazi novu ravnotežu.
Responsive Round se tako završava u duetu izvođača i objekta, s odjekom interakcije s publikom koja ostaje opipljiva sve do zadnje scene. U njoj se izvedba otvara prema visinama, a nas pušta s osjećajem zajedništva i ljepote, obogaćene za jedno zanimljivo, ugodno i promišljeno kazališno iskustvo.
Tekst je nastao u sklopu programa rezidencija za kritičarke koji u 2024. godini provodi Nacionalna cirkuska platforma, prva suradnička programska platforma u Hrvatskoj koja okuplja organizacije posvećene razvoju i promicanju suvremenog cirkusa.
ObjavljenoObjavljeno
