Piše: Slađana Golijanin
Sandra Dukić, Margareta Kern, Irma Markulin, Borjana Mrđa: Microstories, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, 17. 5. – 17. 6. 2012.
Priče koje svoj narativ temelje na tematiziranju svijeta individue i bave se malim stvarima, neka su vrsta otpora u današnjem svijetu velikih globalnih diskursa. Izložba Microstories je rezultat jednog takvog promišljanja. Četiri umjetnice problematiziraju intimni ženski prostor, u odnosu na društveni kontekst. Pritom revaloriziraju prošlost i vlastitu poziciju unutar društvenih i historijskih zbivanja, ali, bitnije, propituju mjesto subjekta u feminističkom okviru, te promišljaju o feminističkim umjetničkim praksama u novom historijskom okruženju, u kojem, prije svega, vlada globalni kapital. Dakle, kroz mikro prizmu obuhvataju makro prostor (društveni, politički, ekonomski), koji indirektno utječe na njihov individualni svijet.
Margareta Kern, Irma Markulin, Sandra Dukić i Borjana Mrđa, podstaknute su ulogom žene u društvu i politikom rodnih identiteta unutar savremene umjetničke prakse. Komunikacija između predstavljenih djela ostvarena je u širem, makro smislu, s obzirom na njihovu trenutnu pozicioniranost. Budući da prve dvije umjetnice, iako su rođene u Banja Luci, žive i rade u Berlinu i Londonu, a druge dvije su i rođene i žive u Banja Luci, omogućena je distanca koja dozvoljava i poređenje savremenih kultura Istoka i Zapada, periferije i centra. Kustosica Sarita Vujković ističe da je cilj izložbe stavljanje u dijalog stvaralaštva koje nastaje na Istoku, prema umjetnosti koja nastaje na Zapadu, te otvaranje tog dijaloga kroz djela autorica čije je porijeklo vezano za Banja Luku i koje svoju inspiraciju crpe prvenstveno iz ovog grada. Umjetnice nastoje biti društveno angažirane u kontekstu promatranja mikrozajednica, neposrednih malih stvarnosti, te u tom smislu izražavaju empatiju prema njima.
Margareta Kern predstavlja se ciklusom Odjeća za život i smrt, koji se sastoji od dva dijela — Odjeća za Život — Maturske haljine i Odjeća za smrt. Rad Odjeća za Život — Maturske haljine realiziran je uporednim predstavljanjem dokumentacije sačinjene od “uzorka modela” za haljinu — isječka iz štampe s likom “zvijezde” u željenoj odjeći (Victoria Beckham, Jennifer Lopez, Jelena Karleuša, Severina…), koje su maturantkinje donosile krojačici, i fotografija ovih djevojaka u sašivenim haljinama. Fotografije djevojaka obučenih za jedan od najznačajnijih trenutaka u životu, snimane su u intimnom prostoru njihovih soba. U pozadini su prikazane plišane igračke, čime se pokazuje još uvijek njihova nezrelost, ali i akcentira trenutak prelaska u svijet odraslih. Drugo sociološko pitanje koje se na ovaj način problematizira je šta su danas uzori novih generacija, odnosno kakav je vrijednosni sistem. Privatni, intimni prostor žene, autorica predstavlja i u drugom podciklusu, fotografirajući i snimajući starice širom Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje su same pripremile odjeću za svoju sahranu. Bilježeći individualne situacije i stanja, ulazeći u privatni prostor žena, Margareta Kern podržava male, intimne, “priče između četiri zida”, koje prelaze u javni prostor putem umjetničkog angažmana.
U oba rada pažljivim odabirom teme i načina predstavljanja, vrši vrlo zanimljiv presjek kulturnog modela u kojem postoje različiti životni nazori. Obilježavajući s jedne strane početak ulaska u život odraslih i kraj istog, poredi i promjene sistema vrijednosti.
Fotografiju kao dokument ličnih uspomena, ali i kao predložak za intervenciju u kontekstu povezivanja sa sadašnjim trenutkom, koristi i Irma Markulin u ciklusu School Classes. Rad se sastoji od četiri slike velikog formata, rađenim na osnovu fotografija pronađenih u porodičnom albumu stare banjalučke porodice Popović – Delić (koje su, također, izložene pored slika). Grupni portreti, uglavnom iz školskog perioda, pažljivo dokumentiraju etnografiju prostora i vremena u kome su nastali. Povezujući ne tako davno prošlo doba u kome su fotografije nastale s današnjim utjecajem Zapada, autorica na nekada obavezne bijele kragne školskih uniformi, stavlja logotipove modernih marki. Time pokazuje promjenu društvenog konteksta, u kojem su globalni simboli kapitalizma postali sveprisutni.
Kritičko preispitivanje prošlosti, kao i refleksiju na lično sjećanje u odnosu na historijski kontekst, predstavlja Sandra Dukić u radovima Ne čujem i ne vidim i Šaht mat. U prvom dijelu projekta, nastalom u saradnji s udruženjem žena “Rudarka” iz Ljubije, na isheklanim zaštitnicima za oči i uši, utisnut je logo ovog grada – preuzeti simbol jednog od najzačajnijeg, sada zatvorenog, rudnika u SFRJ. Ljubija je tokom proteklog rata znatno izmijenila demografsku i ekonomsku sliku. Danas je to veoma siromašno mjesto s malim brojem stanovnika. Ručni radovi žena iz Ljubije na izložbi su prodavani. Prikupljena sredstva namijenjena su u humanitarne svrhe, pa ova umjetnička akcija predstavlja direktnu pomoć ženama tog zapostavljenog grada na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Drugi rad je dokumentacija intervencije u javnom prostoru u Ljubiji. Koristeći šablon i crvenu boju, na mjesta predviđena sa šahtove, umjetnica otiskuje šahovske table s piunima i natpisom Šaht mat. kao i logom rudnika i grada. To je izvjesni završni potez (šahT mat) umjetnosti nad društveno-političkim uređenjem i posljedicama koje politički potezi izazivaju.
Borjana Mrđa također koristi fotografiju kao predložak svojih crteža. Cut-out momenti su autobiografska interpretacija i rekonstrukcija važnih trenutaka u različitim periodima života. Mrđa crta uspomene na ličnu prošlost, poput igre s prijateljicama, čuvanja ovaca s dedom, učestvovanja na umjetničkim skupovima, beležeći svoje emotivno snažno investirane situacije kojih se često sjeća. Prazan prostor na crtežima, ispunjava tekstom ispisanim pisaćom mašinom. Tekstovi su sastavni dio crteža jer opisuju značajne društvene momente koji du obilježili vijeme nastanka fotografija. Na taj način autorica suptilno kontekstualizira svoj intimno proživljeni trenutak, povezujući ga s društvenim okruženjem.
Izložba Microstories je značajna s aspekta promatranja i analiziranja malih stvari, trenutaka koji čine intimni život jedne žene. Ukoliko se osvrnemo na muški svijet, pretežno ćemo primijetiti simptomatičnu zaokupljenost globalnim i općim problemima, ostavljajući sitnice sa strane. Ponovo proživljavajući trenutke iz stvarnog života kroz svoju umjetnost, društveno se angažirajući ili predstavljajući i analizirajući mikrostorije drugih žena, umjetnice su sitnice učinile velikima. Ogolile su i prikazale male stvari koje su inače dio individualne kolekcije i ovu izložbu pretvorile u bitan dio javnog, društvenog konteksta.
Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa ‘Kultura 2007-2013’ Europske Komisije. Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije.