U sklopu svog uvijek raznolikog programa, AKC Attack je u srijedu, 3. listopada predstavio događaj Eksperimentalna srijeda koji je spojio umjetnike kakve na zagrebačkoj sceni rijetko viđamo u istom line-upu. Brazilski eksperimentalni bendovi TEST i Deafkids nastupili su u Attacku u sklopu zajedničke europske turneje No Hope IV, a kao svojevrsna predgrupa pridružio im se zagrebački producent varboska. Iako suradnje između hibridnih punk/metal bendova i eksperimentalnih umjetnika_ca postaju sve češće, pomičući obje sfere na dosad neistražene teritorije, za zagrebačke je prostore ovakva kombinacija još uvijek neobična.
Organizator koncerta ističe da je cilj bio otkriti novim publikama različite umjetnike_ce s kojima unutar vlastitih scena možda ne bi došle u kontakt. Nekonvencionalan izbor line-upa pokazao se kao pametan potez s aspekta širenja horizonta žanrovskih utjecaja ističući logične, ali ne nužno i očite poveznice između različitih pristupa stvaranju zvuka.
Varboska se u posljednjih nekoliko godina profilirao kao izrazito svestran producent s distinktivno samozatajnim i gotovo delikatnim pristupom hladnijem klupskom zvuku, noiseu i ambientu. Dosad smo ga navikli vidjeti kao producenta i DJ-a na klupskim događanjima regionalnih kolektiva VOLTA i SUTRA te u kontekstu eksperimentalne elektronike i soundarta, bilo kroz uvrnuta ambijentalna istraživanja ili kolaboracije na audiovizualnim performansima. Kako sam kaže, gostovanje na Eksperimentalnoj srijedi omogućilo mu je izvesti muziku koja je eksperimentalnija u vidu aranžmana, strukture i elemenata te kanaliziranje specifične energije koju samo bendovi mogu proizvesti. U Attacku je predstavio treću iteraciju live seta koji je dosada izvodio na nastupu u Beogradu i na Grounded festivalu u Ljubljani. Dok su navedeni nastupi bili više orijentirani na rejv i klupsku estetiku, varboska je u Attacku stavio naglasak na hladnije i sirovije aspekte vlastitog zvuka, uz već dosljednu sposobnost nježnog građenja konfliktnog auditornog doživljaja.
Nastup je otvorio desetominutnom disruptivnom sekvencom uz suptilan mig grindcoreu na samom početku seta. Umjetnik pojašnjava da je riječ o hibridnom setu koji se sastoji od primarno njegovih traka, kronološki i teksturalno posloženih po subjektivnim i osobnim razvojnim etapama. U bendovskom kontekstu Eksperimentalne srijede, varboskine trake dobile su novu dimenziju oštre, na trenutke prijeteće melankolije u maniri agresivnijeg Lorna, što korespondira nešto kaotičnijoj atmosferi njegovih recentnijih izdanja, pogotovo Apparitions. Fragmentirani, asocijalni klupski elementi ni ovdje nisu izostali, no funkcija teških nepravilnih beatova primarno je intenziviranje sveprožimajućeg osjećaja nelagode, tek povremeno umirenog gotovo plesnim melodijama. Najupečatljiviji dijelovi nastupa bili su oni kada se u izvedbu bestežinski upliću vokalni sampleovi, čiji snažan emocionalni naboj stvara kontrast pomno građenom osjećaju dezorijentiranosti. U razgovoru varboska ističe da je cilj nastupa bio stvoriti što osobniji set i u toj je namjeri uspio. Publiku je vješto i nenametljivo proveo kroz cijeli vrtlog emocionalnih stanja, ujedno naznačujući manje očite načine na koje se gitarska i eksperimentalna elektronička glazba mogu nadopunjavati.
Vrijedi napomenuti da su takve poveznice mogle doći do izražaja i zato što se ni TEST ni Deafkids ne uklapaju lako u estetske i svjetonazorske okvire dominantnih punk, a pogotovo metal scena s kojima bi se njihov zvuk prvoloptaški mogao asocirati. U zajedničkom intervjuu Deafkidsa i Petbricka za The Quietus, bubnjar Deafkidsa Marian Sarine izjavio je da se na brazilskoj sceni kloni punka i metala, asocirajući rad Deafkidsa ponajviše s techno scenom povezanom s LGBTIQA+ pokretom. Političnost njihove glazbe ne odražava se toliko u samim tekstovima Deafkidsa, već je, kako objašnjavaju u intervjuu, utkana u sam zvuk. Kroz zagrebačke nastupe i Deafkids i TEST su ponudili odlične varijacije ekstremne glazbe za one koje je od određenih punk i metal scena s vremenom odbila žanrovska formulaičnost uparena s upitnim svjetonazorom.
Već sam naziv dua TEST reflektra njihovu tendenciju neopterećenom pomicanju granica ekstremne glazbe, što, kada su u pitanju grindcore i death metal, nije osobito često. TESTova kvalitetna verzija ove ustaljene žanrovske kombinacije dodatno je pojačana netipičnim ritamskim strukturama pod utjecajem brazilske tradicionalne glazbe te suptilnim uplivima grungea, (post) punka, noisea i elektronike. Inovativnost benda ponajviše proizlazi iz nekonvencionalnog pristupa stvaranju zvuka i live izvedbama. Posljednji album Disco Normal nastao je na ulicama Baurua u Brazilu pomoću eksperimentalnih mikrofona, dok raniji O Jogo Humano predstavlja svojevrsni zvučno-lingvistički kolaž bez jasnog početka i kraja povezan neprekidnim bubnjanjem. Inspiriran brazilskim uličnim karnevalom, album se sastoji od 53 (uvjetno rečeno) pjesme u trajanju do maksimalno minute i pol koje funkcioniraju prvenstveno kao zvučni i konceptualni isječci namijenjeni slušanju nasumičnim redosljedima. Na taj način, slušatelj_ica kombiniranjem zvučnih isječaka te riječi i fraza iz naziva pjesama svaki put ko-kreira različitu iteraciju albuma.
U nastupu uživo možda očekivani intenzivniji momenti interakcije s publikom izostaju, no TEST uspješno razvija izvedbu u nepredvidljivim smjerovima. Iako kao death/grindcore bend odlično funkcionira uživo pokazujući impresivno sviračko umijeće, najzanimljiviji dijelovi nastupa su oni u kojima, ispod agresivnog zvuka, kroz perkusivne i vokalne varijacije, do izražaja dolazi melankolična ritualnost. Elementi koji prizivaju posebno abrazivni grunge, čak i post black, organski se izmjenjuju sa suptilnim neobičnim teksturama, inkantacijama i provalama sirove energije. Tenzija se povremeno rasteže i potencira stankama u pojedinim pjesmama, što je pred sam kraj nastupa proizvelo začudno jezivi efekt. Nastupom u Attacku TEST je potvrdio reputaciju jednog od inovativnijih bendova u metalu.
Za kraj večeri, iščekivani nastup Deafkidsa je ponudio svojevrsnu sintezu punk koncerta i eksperimentalne izvedbe. Startali su 2010. kao obećavajući samostalni crust punk/D-beat projekt koji je s godinama kontiunirano proširivao glazbene horizonte, da bi dogurao do tročlanog eksperimentalnog benda na razmeđi punka, noisea i elektronike kakvim se predstavio u Attacku. U posljednjih nekoliko godina, glazbu Deafkidsa ponajviše karakterizira intenzivan “zid buke” uparen s nerijetko psihodeličnim melodijama i atmosferama uz minimalne vokalne modulacije u maniri industrial/post punk bendova, i velik naglasak na izgradnju ritma s fokusom na afričku i južnoameričku glazbu. Kulminaciju tog pristupa predstavlja album Deafbrick iz 2020., nastao u suradnji s politički i estetski srodnim inovativnim industrial/metal projektom Petbrick Igora Cavalere koji smo imali prilike uživo vidjeti na ZEZ festivalu 2023. Dok je album Deafbrick bio specifičan po prirodnom stapanju agresivnih traka i nevjerojatno kompleksnih, dezorijentirajućih ambijentalnih hibrida, na posljednjem albumu Ritos Do Colapso Deafkids su ponovno promijenili smjer upustivši se u apstraktnije istraživanje elektronike i beatova uz još izraženiju uporabu syntheva i tradicionalnih instrumenata poput bongo bubnja, djembe i flauta.
U nastupu uživo, ranije spomenuta i previđana poveznica između glazbe Deafkidsa i rejv kulture jasnije se kontekstualizirala uporabom elektro semplova koje je bend potom nadopunjavao live gitarama i poliritmičnim perkusijama. Izvedba je tako povremeno gotovo podsjećala na klupski set podcrtavajući tjelesni aspekt predstavljenog materijala, dok je ostatkom nastupa dominirala tečna fuzija frenetične energije i punk etosa. Pritom je posebno fascinantan element izvedbe progresija i izmjena nepravilnih ritamskih struktura koja je stvarala imerzivan doživljaj na rubu transa. Deafkids su opravdali hype koji se oko njih stvorio posljednjih godina i naznačili uzbudljive moguće smjerove daljnjeg razvoja.
Sve u svemu, Eksperimentalna srijeda se pokazala kao još jedno uspješno Attackovo događanje. Nekonvencionalna kombinacija izvođača unijela je dodatnu dozu svježine u Attackov program, otvarajući prostor za jasnije povezivanje progresivnih subkulturnih scena i underground eksperimentalne glazbe.
Objavljeno