Tema Festival Gibanja kustoskog kolektiva KONTEJNER – Biro suvremene umjetničke prakse u posljednje se četiri godine profilirao ne samo kao logičan nastavak Izloga suvremenog zvuka u zvučnom i estetskom smislu, već i kao platforma koja aktivno nastoji balansirati inovativnost i zahtjevnost programske koncepcije s transparentnim i pristupačnim odnosom prema publici. Posvećivanje posebne pažnje razvoju publike proizlazi iz prepoznavanja potrebe za osiguravanjem održivosti kroz edukaciju i kulturnu razmjenu, ali i kontinuiranog istraživanja potencijala zvuka kao društvenog čina koji nastaje i transformira se u kontaktu sa slušateljem_icom. Iako premošćivanje kontekstualnih i subkulturnih barijera, kao i uvriježene percepcije eksperimentalne glazbe kao barem malo intimidirajuće i dalje predstavlja popriličan izazov za privlačenje novih publika na eksperimentalnoj sceni, Gibanja se svakim izdanjem sve više otvaraju novim načinima slušanja i približavanja zvuku, inovativnim umjetničkih procesima i iskustvima koja iz njih mogu proizaći.
Četvrto izdanje festivala, održano od 20. do 25. svibnja, ponudilo je niz ambicioznih inozemnih gostovanja, poput višekanalnih elektroakustičkih izvedbi Judith Hamann i Ursule Winterauer, projekta Svi žive ovdje Stijn Demeulenaere i dua The Third Guy koji nastaje pod utjecajem zvuka unutar neposredne okoline, glazbenog istraživanja političkog potencijala tišine dua eventuell. ili ezoteričnih eksperimenata Abigail Toll u međuprostoru noisea, dronea i ambienta. Ovaj put zastupljeni domaći umjetnici pružili su nove, pa i osobnije perspektive na vlastiti rad. Skladatelj i izvođač Nenad Sinkauz otvorio je ovogodišnje izdanje Gibanja s devetogodišnjim sinom Riom kao projekt Sva Ta Blata, inspiriran šaljivim trenutcima zajedničke svakodnevice, dok je multimedijalni umjetnik Miodrag Gladović nastupao kao DJ Mijo predstavivši ambisonični DJ set.
Uz iznimku jedne večeri, izvedbe su se odvijale u novom prostoru KONTEJNERa u Odranskoj 1/1, kojim je eksperimentalna izvaninstitucionalna scena dobila posve vlastito mjesto okupljanja, razmjene te razvoja suradnji i prijateljstava. Jednim od najzanimljivijih aspekata ovogodišnjeg izdanja čini se upravo još veći naglasak na međuljudski aspekt prostorno-zvučnog događanja, vidljiv već u toplijem i neposrednijem tonu obraćanja publici u najavnom tekstu na internetskoj stranici i u programskoj knjižici, a ako je suditi po viđenim nastupima, odrazio se i u samom programu pojedinih večeri.
U četvrtak, 23. svibnja, program Gibanja iznimno se odvio van prostora KONTEJNERa. U prostoru kluba Močvara publika je tako imala prilike vidjeti prvu filmsku projekciju na Gibanjima, koja je dala rijetko intiman uvid u život i rad pionirke zvuka Éliane Radigue, praćenu audiovizualnim performansom autora filma, umjetnika Françoisa J. Bonneta i redateljice Eléonore Huisse. Koncipiran kao spoj eksperimentalnog filma, intervjua i prijateljskog razgovora, 30-minutni film Éliane Radigue – Odjeci polazi od pitanja odnosa prema pojmu skladateljice i pristupa umjetničkom radu temeljenom na višemjesečnom instinktivnom procesu razvoja imaginarne priče. Poznato je da se opus Radigue načelno dijeli u tri faze – rad s feedbackom u 50-ima i 60-ima, istraživanje sintesajzera od 70-ih do 90-ih te period prvih kolaboracija i prelaska na akustične instrumente od 2000-ih nadalje.
U filmu umjetnica na izuzetno dirljiv i inspirativan način prenosi svojevrsnu romansu s analognim modularnim sintesajzerom ARP 2500 po čijem je zvuku njen rad postao prepoznatljiv te kontekstualizira interes za akustične instrumente unutar svoje budističke prakse i fascinacije prirodnim elementima, posebno vodom. Povlačeći paralelu između bogatstva soundspacea vode i prirodnih harmonija akustičnih instrumenata, njihove eluzivnosti, umjetnica dolazi do ključnih motiva koje je kroz svoju karijeru nastojala istražiti: ideja neuhvatljivog i nemogućeg. Anegdotama o njenom uzbudljivom životu, navikama u vrijeme lockdowna kada je film sniman te zaokretima u apstraktnije teme nježno su korespondirali prizori atmosferičnih pejzaža, detalja Radigueina životnog prostora i close-upovi umjetnice u trenutcima živahnog govora. Delikatnost kojom Bonnet i Huisse portretiraju Radigue pritom ponajviše funkcionira kao zrcalo njenog “instinktivnog barbarizma”, kako Radique šarmantno opisuje način promišljanja vlastitog umjetničkog procesa. Upravo ta nesvakidašnje osobna perspektiva daje specifičnu vrijednost filmu, koji postaje hommage višedesetljetnom radu Radigue, ali i prijateljstvu između umjetnice i autora.
Prilikom ovogodišnjeg gostovanja u Hrvatskoj, koautor filma François J. Bonnet se u sklopu Gibanja hrvatskoj publici predstavio i kao direktor francuskog instituta INA GRM i umjetnik zvuka koji stvara pod imenom Kassel Jaeger. Njegov audiovizualni performans Pomaknuto snovima – Ponovno sanjano, nastao u kolaboraciji s Eléonore Huisse nakon zajedničkog rada na filmu o Radigue, vizualno se i estetski nadovezao na projekciju. Kao Kassel Jaeger, Bonnet stvara glazbu pod utjecajem elektroakustike, noisea, dronea i ambienta koju karakteriziraju reske, abrazivne teksture i mračna poetičnost eluzivnih melodijskih motiva. Jaeger koristi zvuk kao medij istraživanja stanja i impresija lišenih tereta jezika i sociokulturnog konteksta da bi se dosegao stadij nefiltririranog osjetilnog iskustva. Prošlogodišnji album Shifted In Dreams, na kojem se performans temelji, pristupa ideji sirovog doživljaja kroz evokaciju dezorijentirajućih međuprostora između sna i jave uporabom naizgled ustaljenih zvučnih pejzaža te njihovim izmještanjem i razlaganjem u nepredvidljive forme. Za potrebe performansa, Jaeger je rekomponirao album i postavio ga u svojevrsni dijaloški odnos s vizualnim narativom Eléonore Huisse. Prema najavnom tekstu, Huisse reagira na rekomponiranu glazbu, dok Jaeger kroz izvedbu povratno interaktira s redateljičinim vizualima.
Klaustrofobične i snolike atmosfere albuma u live su kontekstu reimaginirane kroz produljene noise sekvence praćene propulzijama kristalinskih melodija dok su prizori prirode u različitim stadijima pokreta i metamorfoze intenzivirali dojam distanciranosti koji dominira albumom. U intervjuu uoči nastupa na Expanded Experienceu, multimedijalnom programu platforme Sonic Acts, Bonnet je izjavio da je Huissein način snimanja komplementaran njegovu načinu stvaranja glazbe u smislu reproduciranja iskustva izmještenosti na ekspresivan način. Iako je doživljaj potpune izmještenosti i uronjenosti u izvedbu zbog prepoznatljivosti zvučnih i vizualnih motiva donekle izostao, Pomaknuto snovima – Ponovno sanjano efektno je prikazao razmjere utjecaja Éliane Radigue na umjetničke senzibilitete Huisse i Bonneta, otkrivajući dodatnu dimenziju odnosa triju umjetnika_ca.
Dok se prirodni elementi u performansu Bonneta i Huisse javljaju na estetskim i konceptualnim razinama kao polazište istraživanja eluzivnog prostora nadjezičnih doživljaja, u kompleksnom i atraktivnom radu Točka prelijevanja audiovizualne umjetnice Kathy Hinde voda postaje materijalni element proizvodnje zvuka, upućujući na dalekosežne posljedice klimatske krize i otvarajući nove mogućnosti promišljanja osobnih odnosa s idejom (dis)balansa. U subotu, 25. svibnja u KONTEJNERovu prostoru publika je imala priliku vidjeti izvedbu u dva termina praćena razgovorom s umjetnicom, u kojem Hinde na pristupačan način rastumačuje svoje multimedijalno djelo. Točku prelijevanja umjetnica razvija još od 2014., a riječ je o prostorno-zvučnoj instalaciji koja kombinira staklo, vodu, audiofeedback i svjetlo.
Za potrebe ovog rada, Hinde je u suradnji s Johnom Rowdenom razvila posve novi instrument sastavljen od šest parova staklenih posuda, pri čemu se tonovi proizvode uživo putem mikrofona unutar svake staklene posude. Prema najavnom tekstu, “kako se razine vode mijenjaju, feedback je ugođen na različitim visinama temeljem rezonantne frekvencije preostalog prostora u svakoj staklenoj posudi”. Prilikom ulaska u zamračeni prostor KONTEJNERa, prvo što upada u oči je elegancija i krhkost samog instrumenta. Parovi staklenih posuda ravnomjerno su postavljeni na suprotnim točkama prostorije, a jedino svjetlo dolazi od posuda koje u datom trenutku proizvode zvuk. Polagano, na trenutke gotovo neprimjetno balansiranje razina vode od početka izvedbe stvara intenzivan dojam tenzije razblažen dubinom vibrirajućih tonova. Sveukupno iskustvo najlakše je opisati kao obamrlo bestežinsko stanje bivanja pod vodom: osjećaj podržanosti i uronjenosti uparen s melankoličnom perifernom nelagodom. Točka prelijevanja se svojom promišljenošću, inovativnošću i sposobnošću da uvjerljivo uvede slušatelja_icu u problematiku kojom se bavi, savršeno uklopila u programsku koncepciju i razvojne smjerove Gibanja, efektivno zaokruživši ovogodišnje izdanje festivala.
Na temelju viđenih nastupa i pregleda programa, moguće je zaključiti da je ovogodišnje izdanje Gibanja uspješno nastavilo proširivati ponudu zanimljivih multimedijalnih radova, od kojih neki postižu očuđujuć i transformativan efekt koji publiku i privlači ovom tipu događanja. S druge strane, dio radova je ponudio osobniji uvid u prakse pojednih umjetnika_ca naznačivši, možda, tendenciju prema novim razinama istraživanja i kontekstualizacije eksperimentalnih djela kakva često izostaje.
Objavljeno
