Intervju Dević i Živčić, Dizajniranje SC-a
Piše: Anja Cerar
Monografska izložba Hrvoja Živčića i Darija Devića Dizajniranje SC-a otvorena je u Galeriji HDD od 16. listopada do 1. studenog 2014. pod kustoskim vodstvom Marka Goluba. Izložba je izvedena kao dokumentaristički pregled eklektičnih vizuala kojima je rezultirala petogodišnja suradnja dizajnerskog tandema s inicijativom Kultura promjene Studentskog centra u Zagrebu. Grafičko oblikovanje niza plakata, letaka, programskih “knjižica” i drugog materijala demonstrira spektar inovativnih rješenja, koja se mahom kreću unutar polja nezavisne kulture. Njihovu realizaciju i identitet uvelike određuje priroda kulturnog programa SC-a, koji je u svojoj biti pluralan, poliperspektivan i dinamičan. Kompleks SC-a od druge polovine 20. stoljeća služi kao platforma slobodnih umjetnosti, koja daje prostor izražavanja mladim i neetabliranim autorima te podržava eksperiment, interdisciplinarnost i inovaciju na demokratičan način. Takav koncept kulturnoga mrežišta, uz svoje uspone i padove, prati i kontinuira vizualni identitet SC-a, od samih početaka do danas.
Priča o njegovoj povijesti može započeti prvim total dizajnom &TD-a Mihajla Arsovskog (od sredine 1960-ih do sredine 1970-ih godina), s čijim radom i vremenom Dević i Živčić vode kreativni dijalog. Ona se nastavlja preko značajnih plakata Borisa Bućana (1970-e), a dizajn SC-a, kako je to ilustrativno sročio Željko Serdarević, služi i kao mjesto “početne afirmacije i poticajnog međusobnog dizajnerskog nadjebavanja generacije Bućana, Gorana Trbuljaka, Dalibora Martinisa, Željka Borčića i Borisa Ljubičića“. Tijekom 1990-ih nastupila je kriza institucije SC-a pa tako i kvalitete dizajna. Novi polet centar zadobiva od 2004. godine, pokrenut inicijativom Kultura Promjene – što je ubrzo rezultiralo novim dizajnerskim uspješnicama, kao što su plakati Dore Budor i Maje Čule iz 2007. ili oni studija Laboratorium. Tek s radovima Hrvoja Živčića i Darija Devića može se ponovno govoriti o kontinuiranoj i sveobuhvatnijoj suradnji – koja nikako ne podrazumijeva jednoličnu ili monotonu poetiku. Naprotiv, materijal predstavljen na izložbi čini sasvim heterogen presjek radova, čiji je zajednički nazivnik (ujedno i sukus kulturne djelatnosti SC-a) polisemija.
Živčić i Dević započeli su s dizajniranjem SC-a 2009, dok su još uvijek bili studenti zagrebačkog Studija dizajna. “[p]o autorskoj zrelosti Živčić i Dević već pripadaju struji koja gotovo da diktira dizajnerski mainstream u području kulture, a prekjučer su izašli sa studija”, piše kustos Marko Golub u tekstu Mladi dizajneri ovo ono. Njihov dizajn snažno je obilježen kulturnom razmjenom koja se odvija između dvojice dizajnera, kao pripadnika mlade generacije koja pohodi SC i srodne mu kultne topose, te kulture koja iz takvih mjesta proizlazi. Simbolična veza institucije SC-a i njezinih posjetioca, s kojima na neki način dijeli senzibilitet, dovitljivo je izražena promotivnom kampanjom Ovo ono, koju su predstavila četiri jumbo-plakata s natpisima MODERNI TEATAR OVO ONO; NEZAVISNA KULTURA I TAK; MLADI UMJETNICI BRIJEM i INDIE MUZIKA ŠTAJAZNAM, izvješena pred fasadom u Savskoj 25. Upadljivi natpisi mogu predstavljati dijalog između SC-a i njegovih korisnika (bilo kulturnog sadržaja, bilo kompleksa kao prostora za henganje), ali mogu služiti i kao njihov zajednički posrednik u komunikaciji, odnosno medij obraćanja bilo kojem prolazniku.
Devićeva i Živčićeva suradnja amalgam je dvaju senzibiliteta: “s jedne strane to je duboka uronjenost u sve niše tekuće digitalne i ‘digitalizirane’ pop, camp i trash kulture”, piše Golub, “[s] druge strane, to je vrlo visoka razina grafičke i tipografske kompetencije”. Oboje se konstantno izmjenjuje u oblikovanju vizuala za SC: na plakatu Studenti u svemiru za 6. Velesajam kulture (2010) dominira estetika “infantilnog campa”, popraćena ironičnom tipografijom, dok se za 9. Velesajam kulture (2012) odlučuju za praktičan pristup orijentiran na DIY kulturu te realiziraju tri plakata (za izradu jednoga koriste polargraf) koja odlikuje visoki tipografski registar. Manualna adaptacija radova, odnosno procesni pristup, još je jedna specifičnost Živčićevog i Devićevog dizajna primjenjena u izradi spomenutih plakata za 9. Velesajam kulture, onih za Ganz novi festival (2011) ili mjesečnih programa za Teatar &TD (2010). Takav postupak naglašava važnost manualnog procesa, koji upotpunjava rad tamo gdje se budžet ne može rastegnuti (Najmanji letak, 2010) i tako uklapa dizajn u koncept manifestacija nezavisne kulture koju predstavlja i čiji je sastavni dio. Ideju na sličnom tragu zaokružuje i plakat za četvrti Ganz novi festival iz ove godine, koji zahtijeva fizičku interakciju publike s plakatom (umetanjem jedne od 18 mogućih budućnosti trokuta SC-a). U njihovom je radu konstantno poigravanje repertoarima visoke i popularne kulture, koje se u nekim radovima izravno nadovezuje na vizuale kakve je radio Arsovski, spojivši tvrdi modernizam s pop-kulturom u mnogobrojnim kolažima 1960-ih. Primjer takvog dijaloga s radom pionira dizajna SC-a Živčić i Dević ostvarili su raskošnim naslovnicama Novina iz 2013. (koje čine mjesečne programe SC-a na dva lista) – one su duhovita parafraza debelih Novina galerije SC koje su izlazile kasnih 60-ih te tada predstavljale “značajnu inovaciju medija u odnosu na uobičajeni format izložbenog kataloga”, objašnjava Serdarević. Ludički odabir formata radova kao što su Novine ili Najmanji letak (‘manji je od državnog proračuna za 2010!!!’) funkcionira kao kritika stanja današnje kulturne scene. Učestala je i kritika konzumerizma i njegove estetike, što je najvidljivije u kratkoj video animaciji neonske distopije SC-a ili u kratkoročnoj intervenciji na stranici SC-a (2010), koja je na nekoliko dana bila bombardirana gomilom pop-up oglasa, što ju je učinilo disfukcionalnom.
Jedan od najboljih primjera Devićevog i Živčićevog dizajna za SC, spomenuti manualno dovršeni plakat za Ganz novi festival 2011, (doslovno) izlazi iz okvira i ponovno uspostavlja dijalog između tradicije i inovacije: plakat se može koristiti s obje strane, a pritom se informacije sa stražnje probijaju u prednji plan i to iz perforiranog otvora u sredini – čime je ostvarena efektna aluzija na ‘proboj ganz novih autora’ u prostoru (kulture). Vrijednost ovog plakata dodatno je potvrđena nagradom Silver Bra, koju su za njega dizajneri dobili na festivalu Magdalena u Sloveniji. Godinu kasnije, Dević i Živčić prepoznatljiv plakat grafički ponavljaju, ali u udvostručenom formatu u zlatno-plavoj varijanti (“prateći razvoj samog festivala koji je te godine imao dvostruko više programa nego prethodne”, objašnjavaju u Kulturi promjene). Vodeći se programskom linijom festivala 2013, “staro dobro je uvijek ganz novo”, tandem u opremi festivalskog promotivnog materijala odlučuje kombinirati citate tipografije Arsovskog s onom koju su za Ganz novi sami uspostavili – što ponovno propituje koliziju identiteta SC-a nekad i danas.
ObjavljenoObjavljeno
