Uzlet nijemog filma

Nikica Gilić, PSSST! Festival nijemog filma

Razgovarala: Željana Karlović

PSSST! Festival nijemog filma ove će godine biti održan deveti put. Pod krovom i u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka, ova u Hrvatskoj jedinstvena filmska manifestacija od 5. do 7. studenog promovirat će filmove u kojima nećete čuti ni riječ. Bogat filmski i glazbeni program ovogodišnjeg festivala predstavio nam je Nikica Gilić, filmolog i član programskog vijeća festivala.

 

KP: Ovo je već 9. izdanje PSST! Festivala nijemog filma. Primjećujete li promjene u odnosu publike prema nijemom filmu? Koliko je situacija danas drugačija od one prije gotovo deset godina?

N. G.: Svjedočimo, zapravo, sve većem interesu publike za nijemi film, a nakon nas i druge su kulturne i filmske ustanove krenule u rad s nijemim filmom, s popriličnim uspjehom. Otkako smo, prije pet godina, uveli i natjecateljski program, interes je još i veći, a ove godine je i najveći interes medija. Era nijemog filma završila je prije nešto manje od punog stoljeća, trajala je relativno kratko, ali je udarila temelje modernoj i suvremenoj filmskoj umjetnosti. Zlatno doba nijemog filma je utemeljiteljsko doba današnjeg filma – u tom razdoblju pronalazimo korijene suvremenog umjetničkog i komercijalnog filma kao takvog pa želimo skrenuti pozornost na ovaj kontinuitet uza sav tehnološki napredak koji je film proživljavao. Publika, uz sve razlike nijemog i suvremenog filma, prepoznaje sličnosti i bliskosti filmskih epoha. Utjecaj je nijemog filma, primjerice, vidljiv i neupitan u horor filmovima, katkada i u komedijama (tragovi slapsticka/nijeme komedije), kao i tragovima takozvanog film noira.

 

KP: Danas se snima jako malo “pravih” nijemih filmova, iako postoji zanimanje za njih. Na koji se način u tu sliku uklapa natjecateljski program PSSST!-a? Koji je koncept festivala?

N. G.: Status festivala u klasičnom smislu riječi PSSST! potvrđuje kroz natjecateljski dio programa, u kojem se gledateljstvu podastiru dvije vrste suvremenih “nijemih” naslova. Najbolji film u konkurenciji nagrađuje se Velikim Brckom, nagradom žirija. Poziv za sudjelovanje se šalje na nekoliko tisuća adresa u cijeli svijet s preciznim propozicijama. Svake godine stiže više od 100 suvremenih ostvarenja što festivalu daje međunarodni karakter. Naš je koncept eksperimentalan. Autori i producenti mogu poslati na PSSST! filmove za koje misle da će funkcionirati, komunicirati i kada im skinemo originalni zvuk, bez obzira imaju li šumove i dijaloge, a naš je festival zadužen za osiguravanje živog zvuka.

Raznolikost pristiglih filmova s većine kontinenata govori da se i danas niz autora želi okušati u ovoj filmskoj formi.

 

KP: U natjecateljskom su programu najzastupljeniji animirani filmovi. Radi li se o slučajnosti ili postoje sprege između nijemog i animiranog filma?

N. G.: Animirani film jedno je od područja u kojem se sačuvalo najviše tragova nijemoga filma, dijelom zbog artificijelnosti animacije, jer je nijemi film bio artificijelniji od zvučnog, a dijelom zbog snažne težnje animiranog filma prema univerzalnosti. Naime, animirani film teži razumljivosti u svim kulturama (ne samo zbog toga što se često obraća djeci), zbog čega se u njemu, češće nego u drugim pokretnim slikama, izbjegava govor. To je važilo i za klasike Zagrebačke škole crtanog filma, i za televizijske hitove kao što su Gustav i A je to, i za ovogodišnjeg pobjednika najvećih festivala animiranih filma Ne možemo živjeti bez svemira Konstantina Bronzita, prijavljenog i na naš festival.

 

KP: U fokusu je ovogodišnjeg PSSST!-a odnos psihoanalize i nijemog filma. Kako će ova tema biti zastupljena u programu?

N. G.: Prikazat ćemo klasične filmove G. W. Pabsta, Louisa Feuilleadea, Stellana Ryea, Todda Browninga i drugih značajnih redatelja nijemog razdoblja čiji se filmovi često tumače psihoanalitičkom metodom, a neki čak i promiču psihoanalizu. Najčešći motivi odabranih filmova tako će biti strah, opsesija i tjeskoba, obilježit će ih psihički rastrojeni likovi čiji se duševni život eksteriorizira, a lik u ogledalu i sjenka najočitije su manifestacija alter-ega, zla u duši ili naprosto nesvjesnog te njihovo pročišćavanje ili manifestiranje kroz film.

Psihoanaliza se smatra modernijom i prisutnijom u suvremenoj kulturi od nijemog filma, pa ćemo naglašavanjem ove veze psihoanalize i pokretnih slika malko i propagirati nijemi film.

Iz ovogodišnjeg izdanja zanimljiva su dva filma koja predstavljaju oprečne polove odnosa psihoanalize i filma. Dok je Praški student Stellana Ryea rano umjetničko djelo koje par excellence psihoanalitičke teme – rascjep ličnosti, dvojništvo, zamagljivanje subjektivnog i objektivnog, objektivna zbilja kao subjektivna projekcija, film Georga Wilhelma Pabsta Tajne jedne duše možemo čak nazvati didaktičkom filmom. Pabst popularizira temeljne psihoanalitičke ideje; a u slici jasno prikazuje čak i konotacije seksualnosti (koje je tada bilo opasno i zazorno verbalizirati).

Najbolji je film ovog klasičnog dijela festivala, međutim, možda ipak morbidni klasik Nepoznati Todda Browninga smješten u cirkus, s mahnitim junakom koji se pretvara da nema ruke i junakinjom koja se panično boji muškog dodira (i gade joj se muške ruke). Junaci su ovog filma utjelovljenja psihičkih trauma i poremećaja, okupljenih u film neumoljivom logikom frustracije i žudnje.

 

KP: Što biste još izdvojili kao ključna mjesta ovogodišnjeg programa?

N. G.: Hrvatski filmski arhiv, odjel Hrvatskog državnog arhiva, za nas prezentira domaću nijemofilmsku baštinu. S obzirom da smo, kažu, „izašli iz recesije“, svima će koristiti filmovi Gradske štedionice koji nas na duhovit način podučavaju kako biti odgovoran s novcem i upozoravaju da ni rasipništvo ni škrtost nisu dobri.

Poesbnost PSSST-a je i sjajna glazbena pratnja. Iako svojim imenom PSSST! traži tišinu, projekcije nikako nisu tihe. Sastavni dio festivala je i nastup glazbenika koji svojom izvedbom uživo prate sve što se događa na velikom platnu. Znamo da nijemi film nikada nije bio bezvučan, ponekad je filmove pratila naracija, a skoro redovito glazba. Tradicionalno surađujemo s vrhunskim glazbenicima. Za zvučnu podlogu svih filmova ove se godine brinu Vitomir Ivanjek na klaviru (ekspert za povijesno autentičnu pratnju nijemih filmova), potom Sunrisse Sesions, elektronički jazz sastav gitariste Ivana Kapeca koji je prošle godine briljirao na našem festivalu te Light Work, improvizacijski trio pod vodstvom pjevačice Lele Kaplowitz.

Glazbenici su obećali filmove odgledati samo jednom prije projekcije pa su glazbene pratnje gotovo u potpunosti improvizirane. Takav pristup daje punu slobodu pa već niz godina jazz, elektronske i sve ostale improvizacije čine ovaj festival i važnim glazbenim doživljajem (da ne kažem “eventom”).

Nije naodmet reći i da su sve naše projekcije, u Centru za kulturu Trešnjevka – beplatne.

Objavljeno 05.11.2015.