Kritika U 2023. godini Star Film Festival bilježi deset godina postojanja. Ovaj festival kratkog metra, osnovan i održavan u Sisku, organiziran je i vođen od strane mladih kulturnih djelatnika, za mlade autore. Kontinuitet mu nisu narušili ni covid ni potres koji je oštetio sisačku kinematografsku infrastrukturu. O izazovima pokretanja filmskog festivala, njegovog održavanja u vrijeme krize, kao i dinamičnom razvoju programa razgovarali smo s njegovim direktorom i producentom Matijom Holjevcem.
Ususret jubilarnom izdanju Star Film Festivala, možete li nas provesti kroz njegove početke, kao i početke njegovog organizatora Kino kluba Sisak, koji također ove godine slavi deset godina postojanja?
Ove godine obilježavamo nekoliko obljetnica, i to deset godina od osnutka Kino kluba Sisak, pokretanja festivala i pet godina projekta Star Gardens. Svaki početak je kreativan, zanimljiv i težak.
Star Gardens je projekt kojim najavljujemo SFF. Njime ulazimo u sisačke vrtove, postavljamo platno, ligeštule i uživamo u filmovima ispod zvijezda. Otvaranjem vrtova dajemo gledateljima mogućnost upoznavanja novog, neotkrivenog i posebnog prostora. Toliko bliskog, a ipak skrivenog. U zadnjih pet godina, iz godine u godinu projekt privuče neku novu publiku koja onda postane i publika festivala.
Kino klub Sisak otvorio se na inicijativu ljudi koji vole film, a ja sam se već tada bavio filmom putem filmske družine u osnovnoj školi i samostalnog rada kao srednjoškolac. Spletom okolnosti i inicijativa više ljudi Kino klub Sisak je krenuo s radom i evo – došao do svoje desete godine.
U vrijeme tih početaka bili ste jako mladi pa bi bilo zanimljivo čuti kako ste se u tim godinama nosili s administrativnim izazovima koji prate kulturne i izvaninstitucionalne inicijative.
Da, to je dobro pitanje; administracija, zakoni, projekti. Iskreno, jako sam pedantna osoba i volim poštivati rokove. No, u počecima mi je pomogla mama jer je imala iskustva u knjigovodstvu i administraciji. Spoj pedantnosti i iskustva ne može biti loše.
Također, po struci sam magistrirani ekonomist tako da su mi brojevi, projekti, administracija uvijek bili bliski. S godinama, iskustvom i otkrivanjem novih sustava rada, kao i prijavama na više od pedeset projekata godišnje stekne se iskustvo i nauči se puno toga. Stvarno mogu reći da sam uz vođenje KKS-a i drugih projekata stekao neprocjenjivo iskustvo i to me nekako usmjerilo u životu.
Fokus festivala je na kratkim filmovima, uz isticanje produkcije mladih autora. Što je utjecalo na ovaj pristup?
Vjerujem da je dosta utjecala naša mladost prije deset godina. Kada smo pokrenuli festival svi smo bili u rasponu godina od sedamnaest do dvadeset godina. Želja je bila da okupimo naše kolege, kreativce i vršnjake na jednom mjestu s naznakom da smo baš njima željeli dati na važnosti – mladima biti prva stepenica u prikazivanju filmova na velikim platnima.
Jako puno mladih stvara filmove u klubovima, školama, fakultetima, i udrugama, no većina njih ne nađe put do filmskog platna u regiji. Iz tog smo razloga odlučili dati priliku mladim autorima da dožive emociju sudjelovanja na festivalu, da im se film vrti na velikom platnu. Uz to, pružili smo im dodatno umrežavanje i mogućnost za kreiranje novih projekata.
Filmski program festivala redovito prati intenzivni popratni program. Uz opsežan filmski program, riječ je o složenoj programskoj dinamici. Kako pristupate kuriranju programa i kako se taj pristup mijenjao od početaka festivala?
Pristup nam je dosta složen, kao i kreiranje samog programa festivala. Imamo točno određeno vrijeme trajanja natjecateljskog programa koji se svake godine za određeni postotak i kvalitetu filmova povećava.
Od početka festivala svake se godine za određen segment događanja pristup mijenjao. Prvih par godina bilo nam je teško organizirati popratni sadržaj zbog manjka sredstava i uvijek su to bili sadržaji na volonterskoj bazi. U 2019. godini, kada smo imali bogati filmski, radionički i glazbeni program, publika je to prepoznala i imali smo više od 2500 posjetitelja. Festival se tada održavao na dvije lokacije: Stari grad Sisak i Kazalište 21. Dolaskom korone festival se premjestio kod Kazališta 21. Treba naglasiti da je sav festivalski program bio na otvorenom i online zbog covid situacije, ali i tada smo ga održali.
Nakon toga uslijedio je potres i Sisak je izgubio dvije kino dvorane, a uz to i naši vanjski prostori se više nisu mogli koristiti. Festival se premjestio u CIKS, Kazalište 21, Holandsku kuću i na Šetnicu Slave Striegla. Ovogodišnje izdanje je u Gradskom muzeju Sisak, CIKSU i Šetalištu Vladimira Nazora.
Festival traje tri dana od čega dva dana prođu u otvaranju i zatvaranju. Zadnje četiri godine pravo je umijeće kreirati program festivala s obzirom na covid, potres i manjak sredstava.
Većina programa koncipirana je s fokusom na natjecateljski program, uz koji pružamo još dva: komercijalni film te film za djecu. Ostatak dana ispunjavamo radionicama, panelima i izložbama s poveznicom na film, dok je večernji program rezerviran za prepuštanje glazbi i uživanju.
Primjećujete li promjene u sadržajnom i/ili produkcijskom pristupu realizaciji filma kratkog metra?
Naravno da primjećujem promjene i one se najviše ističu u par segmenata. Prvo, zemlja iz koje dolazi film i teme koje obrađuje film, zatim produkcija i kvaliteta sadržaja. Imamo iskustva gdje nam iz pojedinih zemalja dolaze filmovi s visokom produkcijom i kvalitetom, dok s druge strane sam sadržaj i tema filma nisu zadovoljavajući. Dok s naše domaće scene dolaze filmovi s aktualnim temama, dobrim scenarijima, ali s vidljivim produkcijskim manjkom sredstava. Na našem festivalu kroz filmski program fokusiramo se na temu filma, aktualnosti i poruku koju filmovi šalju.
Možete li se osvrnuti na promjene u organizaciji festivala u odnosu na promjene u filmskoj produkciji općenito? Primjećujete li promjene u navikama publike i kako to utječe na promišljanje budućnosti Star Film Festivala?
Svake godine dogode se promjene na festivalu. Od unutarnjih čimbenika organizatora gdje svake godine na mjesta asistenata voditelja pojedinih sektora uvodimo prošlogodišnje volontere koji su se iskazali radom i trudom. Kasnije ti volonteri i zamijene voditelje s obzirom na to da je u većini slučaja riječ o volonterskom radu pa je teško zadržati ljude bez adekvatne financijske nakade.
Isto tako, imamo vanjske čimbenike kao što su npr. corona i potres koji nisu uspjeli stopirati Festival, no usmjerili su ga da se digitaliziramo i prilagodimo današnjim trendovima. Na samim počecima promocija je bila temeljena na tiskanim publikacijama, dok zadnjih par godina uvodimo tim za live stream te više snimatelja i fotografa koji se bave samo društvenim mrežama.
Jednostavno rečeno, svaka godina je nova godina, posebna sama za sebe i često izazovnija od prethodne. Tako ove godine organiziramo festival na dvije nove lokacije – Šetalište Vladimira Nazora i Gradski muzej Sisak. Nove lokacije pripremao sam s kolegom Lucasom Werftom prije više od šest godina i trebalo je dočekati deseti festival da ta ideja sazre i da ih realiziramo.
Puno se toga u navikama publike te u očekivanjima organizatora promijenilo u zadnjih deset godina. Ono što već sada mogu reći je da, ako se odlučimo nastaviti raditi festival, on će zasigurno doživjeti velike promjene s obzirom na današnje mlade osobe koje imaju drugačije poglede na kratkometražne filmove i društveno-kulturni život.
Intervju je objavljen u okviru projekta Kinemaskop i uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra.
ObjavljenoObjavljeno
